Nije istina da nema snijega, ima ga, ali ne u Zagrebu. Dio romantici i nostalgiji sklonog osoblja literarne ubožnice Booksa zamolio je Nadstojnicu Meridu neka od gradskih vlasti posudi, ili za sitnu paru unajmi, snježne topove tako da možemo upriličiti pravi zimski ugođaj barem u obližnjem parkiću koji je dobio ime po njezinom ujaku Lucianu Prosvjetitelju. Zimogrozna kakva jest, poslala nas je k jarcu i izdala befel da se u najkraćem mogućem roku priredi literarni pregled godine na izmaku.
Prionuli smo poslu osluškujući zviždanje, cijukanje i prenemaganje zloglasne zagrebačke bure koja divlja već danima i u svojim najsnažnijim udarima u stanju je građanku ili građanina slabije tjelesne građe podignuti sa zemlje i otpuhati daleko preko Save. Ogrnuti klupskim dekicama satima smo kopali po našem sajtu prisjećajući se što smo sve čitali i o čemu smo od pročitanog pisali u 2024. – godini u kojoj smo i službeno navršili dvadeset godina postojanja (iako postoji ozbiljna dokumentacija iz koje je jasno da Booksa u raznim oblicima postoji već dobrih nekoliko stoljeća).
Davnog siječnja pisali smo o zbirci pripovijesti Posljednji san španjolskog režisera, scenarista i producenta Pedra Almodóvara. Nedugo potom osvrnuli smo se i na Bili libar Borisa nam Dežulovića, prvi od ne zna se koliko tomova posvećenih, kao što i sam naslov sugerira, splitskom Hajduku koji nije samo nogometni klub, već i masu više od toga, a uz sve to – nepobitno je dokazano da će živjeti vječno.
Početkom veljače svečarski smo se osvrnuli na tih naših okruglih dvadeset godina u kojima svašta proživjesmo i preživjesmo. Dotaknusmo se i postvalentinovskog realizma i problema ljubavnog romana, a na samom kraju najkraćeg mjeseca u godini donijeli smo prikaz romana Unuka njemačkog autora Bernharda Schlinka, kao i o jednom od najuzbudljivijih naslova godine – romanu Naš dio noći drage nam Argentinke Mariane Enriquez, knjizi prema kojoj i platna Hieronymusa Boscha izgledaju kao bojanje prstima u vrtiću.
U ožujku pripovijedamo o carstvu eponima i čišćenju Augijevih štala, a u travanjskom tekstu Nije sve amazing, surprising i breathtaking… ili? predlažemo ponešto drugačiji pristup reklamiranja književnih noviteta.
Svibanj smo otvorili zamišljajući književnost u eurovizijskom formatu, te s poštovanjem skinuli šešir Jamesu Baldwinu i njegovoj Drugoj zemlji – uistinu velikom i važnom američkom romanu. Stigli smo prelistati cjelokupnu povijest Booksine dugovječne rubrike Začitavanje (po novom – Preporuke), prisjetili se svih autora Začitavanja i u dva nastavka probrali 25 i još 25 ponajboljih knjiga o kojima smo pisali tamo još od stoljeća sedmog sve do danas.
U lipnju smo prvo vukli vraga za rep pitajući se je li čitanje dosadno, da bi potom odali priznanje norveškom dobitniku Nobela Jonu Fosseu i prvom od ukupno tri dijela njegove Septologije – Drugo ime: Septologija I-II (dakle, septologija u trilogiji).
Srpanj smo, baš kao i kolovoz, proveli dišući na škrge. Bijaše, naime, pakleno vruće i asfalt se, mogli ste i sami vidjeti, ugibao i topio pod nogama. Unatoč svemu, naoštrili smo pera, osvrnuli se na roman U Elvisovoj sobi našeg slovenskog susjeda Sebastijana Pregelja i preporučili ljetno štivo.
Kolovoz je donio Olimpijske igre u Parizu o čemu smo pisali u tekstu Gojira i streličarke iz Južne Koreje. Oduševila nas je i nesvakidašnja zgoda o jednom rimskom provalniku kojega uhvatiše na djelu jer se začitao, pa smo i o tom morali pribilježiti koju.
Grozomorni toplinski udari donekle ipak minuše u rujnu, noći bijahu podnošljivije, pisali smo o romanu Ljubav i smeće Ivana Klíme, a netom poslije toga podnijeli smo izvješće o radu Booksine Komisije za preljube u književnosti (i drugdje). U posljednjim rujanskim danima osvrnuli smo se i na Ekstimni dnevnik Michela Tourniera.
Listopad smo otvorili senzacionalnim, duhovitim i pametnim romanom Drveće Percivala Everetta, a tekst Nobel: Pisci na koljenjima, spisateljice smanjile na 102:18 posvetili smo svim spisateljicama koje su dobile Nobelovu nagradu za književnost.
Mic po mic, skok po skok, dogurali smo do studenog i prosinca, i već po običaju baš u to vrijeme dogodi nam se knjiga godine. Ovaj put bio je to mitski Gombrowiczev Dnevnik o kojemu smo pisali i u studenom i u prosincu. Pisali smo i o Nepoznanici Hermanna Brocha, a na samom koncu godine, prije par dana, i o raskošnoj ekranizaciji romana Sto godina samoće G.G. Marqueza čijih ste prvih osam epizoda, nadamo se, već pogledali na Netflixu.
TOP 5 NASLOVA 2024:
Dnevnik – W. Gombrowicz
Naš dio noći – M. Enriquez
Drugo ime: Septologija I-II – J. Fosse
Drveće – P. Everett
Bili libar, prvi dil – B. Dežulović
Puno kufer dobrih knjiga i sve naj u 2025.!
F.B., 27. prosinca 2024., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Ovogodišnje izdanje preporuka knjiga za ljeto proširujemo na sva godišnja doba i posvećujemo Renatu Baretiću
O čemu god pisao, da li o antičkim pjesnicima, životu i smrti, nogometu ili rođaku Isi-hodži, Gudžević je autor neponovljivog stila, oštar kadgod zatreba, precizan i neizmjerno duhovit, autor čiji tekstovi imaju gotovo neobjašnjivu magnetsku privlačnost.
Stotinu i četrdeset godina poslije prvog izdanja "Pustolovina Huckleberryja Finna" iz radionice profesora Everetta izlazi "James", reinterpretacija Twainovog klasika, prešućena priča iza priče, koju nam pripovijeda rob Jim.
Sir Arthur Conan Doyle želio je pisati i druge stvari, primjerice – povijesne romane, a ništa od toga nije se moglo vidjeti od divovske figure Sherlocka Holmesa, najslavnijeg literarnog detektiva u povijesti.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.