20 godina Bookse: Kratka povijest Začitavanja (1)

Začitavanje ili po današnjem – Preporuke, jedna je od najstarijih i najplemenitijih rubrika u dvadeset godina postojanja literarne ubožnice Booksa. Za razliku od rubrike Kritike koja je stresna i u kojoj zna biti svega, i hvalospjeva i takozvanog teksaškog masakra motornom kritičarskom pilom, u Začitavanju se već godinama trudimo pisati o knjigama koje su za svaku preporuku. Drugim riječima, to je prostor u kojemu vas nagovaramo da čitate odlične, vrlo dobre, zanimljive, korisne, po nečemu neobične i pametne knjige.

Proveli smo veliku potragu, razgovarali s mnogima, no niti najstariji naši arhivarski namjesnici nisu nam znali pouzdano reći tko je osmislio i pokrenuo Začitavanja (btw, ima nas kojima se ne sviđa novo ime – Preporuke, i u tom smislu kanimo pokrenuti stanovite akcije, peticije, prosvjede i slično). Je li to bila sama Mika, Vanja ili možda misteriozni Božidar za kojega se također vjeruje da ima svoje prste čak i u osnivanju Bookse? Ne znamo, čini se kao da je Začitavanje oduvijek postojalo, a tko ga je uistinu pokrenuo, nije od presudne važnosti.

Tjednima smo uz svesrdnu pomoć arhivarskih namjesnika kopali po arhivama Začitavanja, pronašli više od šest stotina tekstova, a najstariji od njih objavljen je u srpnju 2007. godine. Vjerujemo da je bilo Začitavanja i prije toga, no čini se da su ih interneti pojeli, zagubili ili nešto. Začitavanja se uglavnom bave stranom literaturom, što barem u počecima nije bilo nekakvo sveto pravilo – začitavali smo mi i domaćice, ali danas ne smijemo, jer sve knjige domaćih i autora iz regije idu ravno u ruke našim kritičarima. Posljednjih dvoje Nadstojnika uveli su u tom smislu vrlo stroga pravila, a kazne za njihovo kršenje drastične su, da ne velimo – rigorozne.

Poneseni slavljeničkim raspoloženjem, htjeli smo za vas probrati dvadesetak ponajboljih ili najzanimljivijih naslova o kojima smo kroz povijest pisali u Začitavanju, ali ispalo je ipak više od toga i stoga će ovaj tekst ići u dva nastavka. U prvom dijelu podsjećamo na dvadeset i pet naslova, i to kronološkim redom – od 21. listopada 2007. do 15. listopada 2014.:

Korekcije – Jonathan Franzen

Američka je kritika Korekcije, prvi put izdane 2001., dočekala s gotovo nepodijeljenim oduševljenjem. Kako je odbio gospođicu O, svojih pet minuta televizijske slave Franzen je morao potražiti negdje drugdje. Pronašao ih je cameo ulogom u Simpsonima, uz bok Lisi Simpson, što je potvrdilo njegov kultni status u američkoj pop-kulturi.

Neuromancer – William Gibson

Neuromancer, po naški neuromant, nastao je u doba smiješnog glazbenog novog romantizma (tad je PC-revolucija piškila u pelene, a o mreži računala jedva da su sanjali vojni znanstvenici).  Tad je to bio visokonabrijani futuristički triler – danas je Neuromancer naprosto Nostradamusov svitak koji (za razliku od starog dvosmislenog Michela od Naše gospe) vrlo direktno opisuje što će nam se dogoditi.

Ljubavnici iz Verone – Predrag Lucić

Lutajući po Veroni, Predrag se Lucić susreo s mjestom koje postoji na barem dvije razine, u barem dvije stvarnosti. Komad opeke prekriven sprejem ili ugljenom govori kako je riječ o zidu prekrivenom grafitima, a sjećanje na Shakespearea, na Capulletije i Montechije, govori o mitskom, dramskom prostoru koji se na neki način prelio sa pozornice u stvarnost ljudskih života.

Arlington Park – Rachel Cusk

Iako nam se njihova motivacija ponekad izgubi iz vida, ostaje činjenica da Arlington slavodobitno plasira istinu o ispraznosti, razočaranju i zatočenosti, koja će svakome ostaviti bar malo gorčine u ustima. Ova suburbia je tiha, ali postojana disturbia.

U očekivanju potresa – Zinaida Linden

Rođena Ruskinja, koja je neko vrijeme živjela u Japanu, insajderski samouvjereno čitatelju prezentira vrelo podataka iz Rusije osamdesetih i Japana devedesetih. Ivan Demidov, iako izmišljena ličnost, ponekad blago iskarikirana i frankenštajnski sklepana od osoba koje je Linden poznavala, u svojem se mesnatom obličju utjelovljuje u čitateljevom umu ne puštajući ga dok ne odsluša priču do kraja.

Školice – Julio Cortázar

Ono što Školice uvrštava među najveća djela hispanoameričke književnosti, međutim, nije (samo) fabula, nego zapanjujuća, bogata, nedogledna kompleksnost značenjskih slojeva u kojima se uspostavljaju opozicije reda i kaosa, nužnosti i slučajnosti, propituju instance autora, pripovjedača i umjetničkog stvaralaštva, dok se jezik napinje u opipavanju vlastitih granica.

Grizodušje – Yoko Ogawa

Četiri pripovijetke ove zbirke čine zaokruženu cjelinu, koja se može čitati kao roman: objekti pripovijedaju na isti način, povezuju ih neke iste preokupacije, spominju iste motive. Maglovita praznina u pripovijetkama glasnija je od opisanog, a životni opisi ljudskih odnosa, manje ili više autističnih, posuti su jezivim zrncima frustracije.

Kako Bog zapovijeda – Niccolo Ammaniti

'Kako Bog zapovijeda' u hrvatskom je jeziku fraza kojom roditelji, bake, djedovi i profesori obično upozoravaju onaj traljavi dio podmlatka da nešto obave kako treba, ali u ovoj priči ima nešto doslovnije značenje; Bog nije samo dio fraze, već je jedan od aktera u kobnoj noći isplaniranoj za pljačku, ili se barem tako čini likovima koji suočeni sa svojim nelijepim sudbinama redom zazivaju pomoć s nebesa.

Kis – Tatjana Tolstoj

Roman koji uspijeva u potpunosti uvući čitatelja u svoj svijet oslanja se uvelike i na tematske i stilske motive europske literature. U njegovim je temeljima bogata ruska književna tradicija, a izravno se nastavlja na fantastiku Gogolja i Bulgakova. Kako je djelo doista polifono u bahtinovskom smislu riječi – u njemu se, što izravno što neizravno, čuje čitav niz glasova – ono je i predstavnik postmodernizma par excellence.

Kolekcionar – John Fowles

Fowlesov roman vivisekcija je građanskog društva koje je sposobno izroditi potpuno bezosjećajne jedinke nesposobne za promjenu.

Nasljeđe pepela: povijest CIA-e – Tim Weiner

Weiner se nada da istina koju iznosi u Nasljeđu pepela može poslužiti kao upozorenje. Nijedna republika u povijesti nije potrajala duže od tristo godina, a USA, predviđa Weiner, ne može dugo potrajati kao velesila ako ne pronađe oči kojima će stvari u svijetu vidjeti onakvima kakve doista jesu.

Zbogom svemu tom – Robert Graves

Zbogom svemu tom jedno je od ključnih djela u prebogatom opusu Roberta Gravesa, potresno svjedočanstvo o Prvom svjetskom ratu, ratna proza prerušena u autobiografiju, iskrena i ogoljena do srži, ali u isto vrijeme i duboko antiratna knjiga.

Sedma republika – Ante Perković

Sedma republika nezaobilazno je štivo, pametna, na trenutke provokativna i još češće duhovita knjiga, udžbenik iz povijesti glazbe kojeg bi svaka pristojna biblioteka morala imati na svojim policama. Premda to nije bila namjera, kod onih koji se sjećaju originalne 'sedme republike', koji su odrastali u njoj, Perkovićeva knjiga neizostavno će izazvati nostalgiju, ali nije, brate, ni to najgore što se čovjeku može dogoditi u ova šugava vremena.

Vidi pod: ljubav – David Grossman

Ova zastrašujuća verzija Šeherzade iz 1001 noći, kao i cijeli roman Vidi pod: ljubav, svrstava Grossmana u red najvažnijih pisaca današnjice. Grossman je pisao o Holokaustu, čitao i slušao o tome, ali kad ga je sin pitao što je to Holokaust – nije mogao ništa odgovoriti.

Žohar – Rawi Hage

Žohar je zavodljiva, tužna, ali i crnohumorna, priča o ljubavi, životu i smrti, nadanjima i beznađu, priča o imigrantskoj zajednici u Montrealu, u Kanadi, jednoj od posljednjih obećanih zemalja u ovoj grebenoj dolini suza današnjeg svijeta.

Asterios Polyp – David Mazzucchelli

Arhitektonski Asterios Polyp savršena je, gotovo hladna građevina, ali u samoj srži priče pronalazimo originalno djelo majstora koji nudi idealnu ravnotežu između crteža i teksta, priču veću od života, a već sam izbor pripovjedača, koji je u ovom slučaju Asteriosov brat blizanac – umro već pri porodu, ukazuje na autorovu sklonost pomaknutom humoru, bizarnim, a istovremeno zastrašujuće preciznim rješenjima.

Užici prokletih – Charles Bukowski

S Bukowskim izdavač je na minimalnom ili gotovo nikakvom riziku. Svaki naslov prodat će se prije ili kasnije i bez ikakve reklame. Svaka nova generacija iznova će i na svoj način otkrivati ovog pjesnika koji je, kako reče Leonard Cohen, 'i anđele spustio na zemlju'.

2666 – Roberto Bolaño

Stotine likova, stotine pripovijesti ponekad nastalih iz razgovora koje netko čuje za susjednim stolom u restoranu negdje u Arizoni ili u ćeliji čekajući da započne suđenje nacističkim zločincima, legendi o Aztecima ili Drakuli, prepliću se, gomilaju i na kraju tvore savršeno klupko romana 2666 koji, baš poput Santa Terese, pulsira u svijetu književnosti kao veliko krvavo srce usred pustinje.

Hladnoća. Izolacija – Thomas Bernhard

Naravno, nije nikakva tajna kakvo je mišljenje o svojoj domovini imao Thomas Bernhard koji je i u ovom romanu napisao kako je malo koja zemlja poput Austrije: ona svoje sinove odbacuje i prezire, a radosno ih svojata tek onda kad se afirmiraju u cijelome svijetu. S obzirom na njegova iskustva iz mladosti koje je vjerojatno okrunio boravak u Grafenhofu, takav stav i ne začuđuje.

Braća Sisters - Patrick de Witt

Braća Sisters realističan je, zabavan western, priča o Divljem zapadu kakav je po svemu sudeći i bio: brutalno nasilan, napučen skitnicama, gramzivcima, psihopatskim ubojicama, ali i romantičarima, pustolovima i običnim ljudima koji su pokušavali pronaći kakav mirni komad prostora za sebe.

Van – Natsuo Kirino

Njezin Tokio pripada radničkoj klasi i kriminalnom polusvijetu koji u svojim najluđim snovima maštaju o jakuzama. To je Japan zajmova i lihvara, napuštenih tvornica i gotovo maloljetnih prostitutki.

Rundek, između – Ante Perković

Rundek, između – Knjiga o pjesmama još je jedna prepoznatljiva lektira iz pera Ante Perkovića, čovjeka kojem se vjeruje i čije sjećanje se doima pouzdanijim i od svemoćnog Google-a.

Vrijeme između krojenja – Maria Dueñas

Lakoća kojom Sira kroji svoje haljine, i kako u krojevima skriva podatke do kojih dolazi kao iskusna agentkinja, mogu biti i metatekstualni signal lakoće kojom Maria Dueñas kroji svoj roman. Ispod zanimljive priče, koja lako zavodi na dalje čitanje i osim primarnog uživanja u avanturi, roman je zanimljiv i kao prikaz različitih društvenih slojeva i odnosa moći čije mehanizme junakinja mora da nauči kako bi mogla da odraste.

Vrijeme koje se udaljava – Mirko Kovač

Svatko tko piše, kaže Kovač, dobro zna da se nijedan život ne može u cijelosti opisati, jer književnost usvaja samo ono što joj odgovara, a ostalo vraća životu iz koga uzima.

Zdravica za Avu Gardner – Robert Graves

Priče iz ove zbirke Graves je objavljivao na obje strane Atlantika u raznim američkim i britanskim novinama kao što su New Yorker, Punch, Saturday Evening Post, pa čak i Playboy i Sports Illustrated, a karakterizira ih izrazita anegdotalnost u kojima glavnu ulogu često imaju upravo lik samog pisca i novinarski stil pisanja.

(nastavlja se)

F.B., 17. svibnja 2024., Zagreb