Prije četrdeset, pedeset ljeta čitanje je bilo toliko normalna i raširena pojava, da su tada čitali čak i oni koji su to rijetko činili. Kako je to, k jarcu, moguće!?
"Pivo u biljarskom klubu" (1964), kao i svaki pristojan kultni roman, nastavio je živjeti i godinama, desetljećima nakon što se pojavio. Egipćani su ga otkrili koncem devedesetih, mi ga, evo otkrivamo 2025., a tako će se i nastaviti.
Nemilom ljetnom nizu možemo pribrojiti i ovih dana suptilno nam serviranu vijest o novim kulturnim vijećima Ministarstva kulture i medija.
I, gle čuda, posve slučajno Miles ima primjerak rukopisa u autu, pa ako ona uistinu želi, rado će joj ga dati na čitanje, iako, to je, dakako, nepročišćena verzija i vrvi tipfelerima. Do trenutka kada druženju za tu noć dođe kraj Maya je, naravno, smetnula s uma cijelu tu priču s rukopisom, ali ne i Miles.
Nekad nam treba novi par (ponekad i dva) očiju, nova perspektiva na aktualna događanja, ono književno u svakodnevici i svakodnevno u književnom, i baš zato kolumne!
.jpg)
