"Djeca ponoći" su roman koji je s pravom odmah po objavljivanju prepoznat kao istinski dragulj postkolonijalne književnosti, s ovom knjigom Salman Rushdie je izrastao u velikog autora, pripovjedača čija mašta ne poznaje granice.
Anderson je inspiriran Vinelandom iscijedio novu, svoju priču koja se može odigravati u vrlo bliskoj budućnosti, osjetno je smanjio broj likova spustivši cijelu stvar na nekoliko ključnih odnosa i motiva koje će gledatelji moći razumjeti.
Od nekoga tko je u svijet kinematografije zakoračio filmom Eraserhead očekivali biste nepristupačnog osobenjaka, a onda, suočeni sa svjedočanstvima onih koji su ga poznavali, shvatite da Lynch nimalo nije ličio na svoja djela.
Nije se teško složiti s urednikom hrvatskog izdanja – Zappa je još u ono vrijeme precizno dijagnosticirao bolesti koje Ameriku nagrizaju i danas, a u što se možemo uvjeriti svakog dana.
Nekad nam treba novi par (ponekad i dva) očiju, nova perspektiva na aktualna događanja, ono književno u svakodnevici i svakodnevno u književnom, i baš zato kolumne!
