"Dan kad sam osvojio nagradu za dramski tekst. Izlazim s terapije, izvadim mobitel iz džepa i ugledam poruku: 'ne podržavamo te u svemu, ali ponosni smo na tebe.'"
'Stojimo na balkonu i palimo svoju prvu cigaretu u Valenciji. Zamišljam grad koji žuri, ljude koji kasne na poslove, vlakove i dejtove, ali s prozora gledamo stabla naranče i palme, posvuda naranče i palme i grad diše, nitko se ne spotiče, nitko ne trči.'
"Zidovi su puni mogućnosti. Dođe nam da uzmemo čekić i zabijemo tisuću čavlića po čitavom stanu, prvi put to možemo bez da pitamo, da zovemo i molimo najmodavce da okačimo svoje slike u njihovu imovinu, da svoju privremenost sakrijemo kroz ispunjavanje prostora."
"Ovo je prva slobodna večer koju imamo skupa od početka ljeta. Svako od nas ima u glavi tisuću stvari koje radi, ali večer je kratka i predugo nismo skupa cugali, ne možemo prepričati sve."
"Instagram je jedini prostor koji ovo ljeto pamti drugačije, Instagram je zabilježio samo ono što sam htio da se zabilježi, ali tekst uvijek otkrije istinu."
"Nećemo spavati mirno ako se odmaknemo ili oglušimo, nećemo bezglavo lutati ulicama okrećući glavu na drugu stranu, nećemo nikad biti oni koji pune Word stranice ljubavlju bez konteksta i pričama bez politike i zato smo budni, zato i postojimo."
Ciklus "Održati Tamagotchija na životu što duže" Espija Tomičića posvećen je prijateljima i prijateljicama: Iris, Lazaru, Robiju, Davidu i Lani.
Serija tekstova objavljuje se u sklopu projekta "I to je pitanje kulture?".
