"Nećemo spavati mirno ako se odmaknemo ili oglušimo, nećemo bezglavo lutati ulicama okrećući glavu na drugu stranu, nećemo nikad biti oni koji pune Word stranice ljubavlju bez konteksta i pričama bez politike i zato smo budni, zato i postojimo."
"Nemali broj puta sam čuo da je to pretjerivanje i da će nas ljudska prava i politička korektnost dokrajčiti jer više nitko ne smije ništa reći. Mislim da se i dalje moramo boriti na svim frontama, pa čak i kroz jezik jer je on onaj koji definira stvarnost."
"Svima nam je jasno da je svijet nepravedno mjesto, koliko god to otrcano zvučalo, ali ponekad treba birati borbe i odrediti za što je vrijeme, a za što nije. Te parole koje možemo pročitati na svakom koraku, o solidarnosti i zajedništvu, super su ideja o svijetu i covid krizi, ali su daleko od istine."
"Vrijeme smo drugačije mjerili od naših vršnjaka koji su ga imali napretek, za predavanja i zabavu, studiranje i mamurluke. Ponekad mi se čini da sam ih izabrao po klasnoj osnovi jer smo slični, jurimo uvijek i svugdje i jednako smo umorni."
"Na afteru nestaju šljokice, rasvjeta i jaki basevi, ljudi oko mene postaju sjebani, sretni, razdražljivi… Po afteru se život poznaje."
"U našoj komuni o terapiji imamo različita mišljenja, neki je samo hejtaju, neki nemaju novaca za nju, a neki odlaze i žele ekspresna rješenja za svoje glave. Usudio bih se reći da nitko nema zdravi odnos prema mentalnom zdravlju i odlascima na terapiju."
"Cijeli dan sam užasno sretan jer kuham, pravim, slažem, uzbuđen sam jer nam je ovo prvi zajednički Božić, čak slušam i božićnu plejlistu supernova ili kako se već zove."
Ciklus "Održati Tamagotchija na životu što duže" Espija Tomičića posvećen je prijateljima i prijateljicama: Iris, Lazaru, Robiju, Davidu i Lani.
Serija tekstova objavljuje se u sklopu projekta "I to je pitanje kulture?".
