XOXO_VTPP<3<3BFF_IJT_94

Stojim u Beču i čekam uban, umjesto da promatram stvari oko sebe ja zamišljam V., prijateljicu iz djetinjstva, kako je s osamnaest godina učila nazive ulica, zaljubljivala se, kupovala karte i započinjala novi život kroz studij. I opere me neka bolesna nostalgija, štrecne me u prsima, jednostavno svakim idućim korakom zamišljam nas kako smo bile mlade, sjebane i voljele se, najbitnije, voljele se.

V. je jedna od pet cura s kojima sam proveo djetinjstvo, prve ljubavi, menstruacije, jebanja, rastave roditelja, povrijeđenosti, markiranja, pijanstva, kriza, tetovaža i svega što nas formira u tim godinama. I ne prođe mjesec da se ne sjetim svake od njih, našeg najdražeg kafića i vremena koji smo provele jedna s drugom, zauvijek mi, uvijek mi.

Bilo je ljeto, početak školskih praznika, bila je žega, naš najveći kvart na svijetu i mi, raspojasane, na pragu ulaska u dublji pubertet.

I bila je V. koja me udarila šakom ispred zgrade jer smo se tako dogovorile, jer smo mislile da je jako kul imati masnicu ispod oka radi filmova koje smo tad gledale, bila sam ja s ledom u rukama i čekanjem da oko utrne. V. je rijetko markirala, bila je slobodna samo navečer i vikendom, njezini su pazili da u školi uvijek bude dobra, da ne izostaje, a kazne su bile prevelike. Ali V. je također znala iskoristiti svako putovanje oca ili prazan stan kad nema njenih, a iskorištavale smo ih i mi. Od V. sam naučio kako se živi, kako se miriši i kako se prilagođava, ali na onaj dobar način.

Bila je P., naši izlasci do jutra, tetoviranje u osnovnoj školi, odlazak na zornice iz izlaska i prvi jointovi iza zgrade, naše cajke, odlasci u Nec i Anconu, na mjesta gdje nitko drugi ne bi kročio nogom, najvjernija, uvijek dostupna i zauvijek utješna. P. je obožavala kiksat prve satove, a i zadnje, pa smo puno vremena provodile s bijelim ronhilom za 14 kuna, kavama s mlijekom i pričanjem u nedogled o istim stvarima, istim ljudima i istim mjestima, nikad nam, to nije dosadilo, naša Sobica, naši izlasci u Stross i mi, male slatke drolje koje na seksualnost gledamo pozitivno.

Bila je A., naša afteriranja, dnevni pratiji, speed u kesicama u grudnjaku, prvi tuc tuc, odlasci u OTV, gljivanja i barenja. A. i ja smo htjele imati mostić koji spaja moj stan i njezinu kuću, Vrbik i Cvjetno naselje, male rejverice povezane mostom. Uvijek smo znale što činiti: oprosti, pobaci, vozi skuter, ne osvrći se, samo ravno. A. je obožavala kretene, suprotnost one stabilnosti koju je imala doma, nered u odlukama i strukturi i obožavale smo nalaziti načina da taj nered uspostavimo. A. i ja smo se zabavljale bez ikakve brige i pameti, bez budućnosti, susprezanja, samo uživanje, a najvažnije je bilo naučiti uživati i A. je uvijek znala točno što želi, to sam od nje naučio.

Bila je K., naše eksperimentiranje sa seksualnošću, prve smrti i napuštanja, veliki snovi zbijeni u premalo prostora i mogućnosti i zauvijek tu. K. i ja smo najčešće spavale jedna kod druge, otkrivale seksualnost, alkohol i probleme, rastave i smrti roditelja, K. je podnosila mnogo više od svih drugih naših godina, a bila je nekako najzrelija kad smo još bile najrazigranije. K. je pisala dnevnike, bila zaljubljena na daljinu, čuvala mlađu braću, pospremala sve po kući i bila odlična u matematici. Nikad nismo bile razdvojene duže od dva dana. K. me naučila disciplini i boli.

Bila je L., naše prve krađe u dućanu, ogromno razumijevanje, ležanje na prvom podnom grijanju i najduže ljetne večeri. L. je kao i V. bila iz dobre obitelji, onakvih obitelji u kakve se ugledaš kad si dijete, nije popuštala u školi pa čak ni onda kad krademo odjeću po dućanima, čak ni onda kad se prepijemo prije škole. L. je bila skromna, na neki čudan način, nikad od nje nisi mogao čuti da nekoga ne voli, L. je bila otvorena za ljude, iskustva i nježnost. A bila je haharica, zauvijek haharica. I teško se otvarala, ali ispod svega je bila najnježnija. L. me naučila nježnosti.

Bili smo mi, djevojke koje znaju sve jedna o drugoj, drugačijih klasnih pozadina, mogućnosti i roditelja, ali nerazdvojne, u nastanku, u najvećim bolima i sreći.

Bile su ovdje kad mi je umro otac, kad sam imala svoje najveće krize, kad su me izbacili iz škole, kad nismo išli na ljetovanje, bile smo si tu kad su nam roditelji završavali u zatvorima, na sudu, kad su se rastajali, razbolijevali i svađali, kad smo prvi put ostavljale i bile ostavljene, kad smo prvi put svršile s nekim i glumile da svršavamo s nekim, kad smo postajale vjernice i ateistkinje. Bile smo tu i kad smo formirale karaktere i ponašanja, ona okej, ali i ona ružna, kad su sve naše mane i vrline u odnosima postale vidljive i kad smo se voljele bez obzira na to.

I uhvati me velika tuga u prsima jer ne postoji sličan osjećaj onomu kad voliš prijateljice prvi put, kad se formiraš uz nekoga i to nije nešto što se može ponoviti, toliko intenzivno i snažno, osjećaj koji je danas tu, ali njih nema, jer smo rasute po životima, odlukama i u daljinama.

Danas znam da se odrastanje nekad moralo dogoditi, a da smo mi bile povezane najdublje, ali nas je povezivalo mjesto stanovanja, snovi i mladost, ono što danas znam je da su naše klasne razlike, interesi, mogućnosti, vjera i politička uvjerenja formirale društvo u koje smo zagazile i koje smo počele smatrati našim. I izgubile smo jedna drugu u tom sazrijevanju.

Ali nismo izgubile sjećanja, ono što smo naučile jedna od druge i nemoguće je to izgubiti jer samo jednom odrastaš, a ja sam odrastao uz njih, uz moje najnježnije djevojke koje su me štitile od svijeta, a u isti taj me gurale. U isti me smještale i vodile.

Danas ih vidim na društvenim mrežama i najsretniji sam kad ih vidim sretne, a toliko mi nedostaju. Prijatelji iz djetinjstva znaju naše tuge, poznaju naše obitelji i formativne trenutke, oni su bili u tom iskustvu s nama i zato kad se sretnemo danas, kao da ne postoji to vrijeme u kojem smo postajale netko drugi. Postoje samo razlike u spletu događaja i odluka koje smo donosile dok onih drugih nije bilo uz nas.

I koliko god to nekome zvučalo treš, slušao sam sad Severinine Prijateljice na repeat i razmišljao o pet najzanimljivijih djevojka s kojima sam proživio mladost i koje će zauvijek ostati moje formativne dive, moje loodache, kraljice s Vrbika, caariicee, bffff, najmekanije osobe na koje sam ikad prislonio glavu i najčvršće osobe koje su ikad stajale uz mene.