Natsuo Kirino, Van (Algoritam, 2013.)
Na spomen Japanca i njihove (pop) kulture malo tko nema svoje mišljenje. Iz Japana smo navikli vidjeti i čuti mnoštvo bizarnih vijesti, izuma, fetiša i mutiranih čudovišta, pa tako valjda na prvu i više no obično intrigira i japanski triler Van autorice Natsuo Kirino.
Izdavač se u blurbu hvali kako je Kirino jedna od vodećih figura u nedavnom procvatu spisateljica japanskih detektivskih djela, te kako je ovaj roman nagrađen vodećim nacionalnim književnim priznanjem Udruženja japanskih pisaca detektivskih romana. No ne dajte se zbuniti, Van je najmanje od svega detektivski roman. Naime, njegove su protagonistce četiri žene koje rade noćnu smjenu u tvornici gotove hrane. Najstarija i najiskusnija od njih, Yoshie zvana Šefica, živi u nekom kućerku s nepokretnom svekrvom i kćeri srednjoškolkom kojoj vječito trebaju novci. Yoshie doduše ima još jednu kćer koja je pobjegla s lokalnim propalicom i koja će se usred knjige vratiti tek da joj na grbaču ostavi svog malenog sina Isseya nazvanog po Isseyu Miyaki.
Njena svojevrsna pobočnica u tvornici je super-racionalna i sposobna Masako koja će se polako isprofilirati kao glavna junakinja romana. I Masako, iako egzistencijalno nije ugrožena, kod kuće ima disfunkcionalnu obitelj: supruga koji se izolirao u svom svijetu i sina koji je prestao pričati nakon incidenta u školi.
Treća žena je Kuniko o kojoj se može napisati malo toga lijepoga - Kuniko je lijena, debela i iskvarena, a k tome i zadužena kod lihvara preko glave, što je međutim ne sprečava da kupuje kopije dizajnerske odjeće i vozi europski auto i povrh svega u sebi osuđuje sve koji nemaju prioritete poput nje.
Četvrta je ljepotica Yayoi, žrtva muževljevih agresivnih ispada koja ga jedne noći, sita svega, jednostavno zadavi. Za pomoć se obraća svojim prijateljicama iz tvornice tj. Masako. U njenoj će kupaonici zajedno s Kuniko i Yoshie tijelo iskomadati, zapakirati u vreće za smeće i ostaviti po cijelom Tokiju. Dijelovi tijela bit će pronađeni u parku u kojem ih je ostavila površna Kuniko, a policija će za ubojstvo osumnjičiti gospodina Satakea, vlasnika noćnog kluba i kockarnice koji je žrtvu svojeručno izbacio van baš te kobne večeri kad je prijavljen njegov nestanak. Štoviše, Satako je već odležao svoje godine u zatvoru za brutalno ubojstvo žene koju je mučio, silovao i pretukao na smrt. No ono što ne znaju ni Masako ni policija je kako Satake od tog ubojstva živi tek napola, zaljubljen u mrtvu ženu, u bliski susret sa smrću i mržnjom koja ga je opila od tog trenutka. I sad je krenuo u osvetnički pohod. Zvuči dramatično, ali je tako. Satake ne namjerava olako prijeći preko činjenice da je zbog diletantske grupice žena ostao bez svega što je gradio nakon izlaska iz zatvora, te njegova osobna istraga započinje lukavo, stežući se oko Masako, koja postaje njegovom novom opsesijom.
Mnogo krvi, hladnoće i svakovrsne bijede pravi je opis ove knjige. Duhovno i obiteljsko otuđenje i nedostatak novaca ne zaobilaze ni jedan Kirinin lik, no ipak u prvi plan izbacuju Masako i Satakea koji, srećom, ne ulaze ni u jedan kalup kakav se inače rabi u detektivskim romanima ili trilerima. Radnja je dovoljno zanimljiva da čitatelja drži napetim do kraja, iako se ne bi moglo reći kako se radi o klasičnom page turneru – naime, već znamo tko je ubio koga, zašto i gdje, pitanje je samo hoće li se izvući s tim. Zanimljiva je i činjenica da svo vrijeme navijate za 'zločinačku' grupu da u tome i uspiju. Još je zanimljvije da se sličan odnos razvija i prema dvojici muškaraca iz knjige: sofisticiranom sociopatu Satakeu i brazilskom Japancu Kazuu koji također radi u tvornici gotove hrane i zaljubljen je u Masako. Moglo bi se zapravo reći kako je suosjećanje (ako ne razumijevanje, jer malo tko može razumjeti porive koji vladaju Satakeom) glavna emocija koju će iz čitatelja izvući Natsuo Kirino, što također nije uobičajeno za žanr trilera. Dakako, njezin je Japan daleko od onoga kakvoga inače znamo: nema poslovnih nebodera ni harajuku djevojaka, njezin Tokio pripada radničkoj klasi i kriminalnom polusvijetu koji u svojim najluđim snovima maštaju o jakuzama. To je Japan zajmova i lihvara, napuštenih tvornica i gotovo maloljetnih prostitutki. Zaključak se nameće i sam: Van je neobičan triler s neobičnim likovim i još neobičnijim krajem do kojeg ćete ipak morati sami.
Katarina Brbora
'Hrvatski antifašistički strip' hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.