Dana 18.9., ispred muzeja Mimara, u očekivanju promocije strip-monografije Hrvatski antifašistički strip (Stripforum – Udruga prijatelja stripa, Zagreb, 2012.) vrijeme kratimo razgovarajući o Nemilosrdnim gadovima Quentina Tarantina. Kad čovjek prvi put gleda Gadove ima čudan osjećaj da je ta priča nekako naša, domaća, iako je, jasno, produkcija raskošno blokbastersko-holivudska s jasnim autorskim potpisom QT-a. Ipak, pitamo se, nije li Tarantino kao veliki filmofil inspiraciju možda pronašao u radovima Hajrudina Krvavca (Valter brani Sarajevo, Diverzanti, Partizanska eskadrila), Veljka Bulajića (Bitka na Neretvi, Veliki transport) i drugih majstora žanra s ovih prostora. Kroz spomenute filmove, snimane prije 35-40 i više godina, uz sve naše, prodefilirala su i neka od najslavnijih glumačkih imena onog vremena: Orson Welles, Sergey Bondarchuk, Franco Nero, Yul Brynner, Richard Burton…
Teško da je sve ovo promaknulo Tarantinu i ne bi bilo veliko čudo da ste u vrijeme dok je još pisao Nemilosrdne gadove u njegovom dvd-playeru pronašli jedan od tih starih, dobrih naslova koji i dan-danas spadaju u sam žanrovski vrh.
Hrvatski antifašistički pokret bio je jedan od najorganiziranijih oblika otpora ne samo na teritoriju bivše države nego i u cijeloj porobljenoj Europi. Velika je to i neoboriva istina koliko god neki i danas imali problema s njom. Isto kao što je velika i neoboriva istina da je strip u prvim poslijeratnim godinama bio nepoželjan kao manje vrijedan i uz to još tipično kapitalistički proizvod sumnjive umjetničke vrijednosti. Ipak, početkom pedesetih strip se stidljivo vraća (legenda kaže uz blagoslov samog druga Tita), a s njim tako i antifašistički strip.
Promocija Hrvatskog antifašističkog stripa samo što nije počela. U predvorju Mimare, štandu sa stripovima, jedan za drugim, prilaze uglavnom vremešna gospoda, biće ipak drugovi, i kupuju primjerak monografije. Stiže i predsjednik Josipović. Nije tu slučajno. Njegov potpis pronalazimo ispod kratkog, ali nadahnutog predgovora u kojem se podvlači 'neosporna likovna i narativna kvaliteta stripova u ovoj knjizi'.
U dvadesetak stripova prostrtih na 332 stranice strip-monografije Hrvatski antifašistički strip nailazimo na velika scenarističko-crtačka imena: Maurović, Beker, Radilović-Jules, Neugebauer, Furtinger, Svirčić, Čukli, Aljinović, Habul, Oblak, Kušanić i Bednjanec koji se pojavljuje na posljednjih 70-ak stranica knjige.
Radovi Ivice Bednjaneca originalno su objavljivani u periodu između 1966. i 1983., neki stripovi poput Brodolomaca na otoku Mega prvi put objavljeni su još početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, a scenarij je pisan prema stvarnim događajima. Danko Oblak scenarij za Demonju napisao je prema istoimenom romanu Milana Nožinića, Kurira sa Psunja Neugebauer je napisao prema knjizi Gabre Vidovića, a Čukli Diverzante piše po istoimenom filmu velikog Hajrudina Krvavca. Po zapisima iz knjige Sa zagrebačkog omladinskog fronta Rudi Aljinović napisao je scenarij za Vrijeme odvažnih i tako redom. Značajan dio priča iz monografije zasnovan je stvarnim događajima.
Hrvatski antifašistički strip hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva. Zahvaljujući antifašističkom pokretu izašli smo iz tog rata kao pobjednici. Stripovi u ovoj monografiji posvećeni su upravo njima – pobjednicima.
F.B.
Lucía Etxebarria uspješno balansira napetu priču o nestanku djevojke i psihološku analizu svojih naizgled slučajno odabranih likova.
Ruski roman oslanja se na životno iskustvo svog tajnovitog autora, nevjerojatnog Marka Lazareviča Levija.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.