Lucía Etxebarria,
Sadržaj tišine (OceanMore, Zagreb, 2013.: Sa španjolskog prevela
Tanja Tarbuk)
Gabrielova priča počinje na prilično uobičajen način. On je tridesetpetogodišnji dobrostojeći Britanac pred ženidbom sa njemu sasvim primjerenom ženom, zgodnom i poslovno uspješnom Patriciom. No ipak, u mislima ga muči njegova posljednja ljubavna afera s udanom liječnicom Adom koja mu je slomila srce, nakon čega se mjesecima opijao i bauljao kroz život. Fatalna Ada se već odavno odselila i polako utonula u zaborav kad je Gabriel primio jednu posve drugačiju uznemirujuću vijest: njegova mlađa sestra Cordelia nestala je na Tenerifima gdje je živjela posljednjih deset godina. Toliko je vremena ujedno i prošlo otkad su brat i sestra posljednji put razgovarali i bili u normalnim odnosima, no nakon onoga čega se Gabriel prisjeća kao jedne teške izdaje, Cordelia je napustila britansko otočje i više mu se nikad nije javila.
Da cijela priča oko sestrinog nestanka bude još nelagodnija, on ubrzo saznaje da je Cordelia bila dijelom jedne od mnogih otočnih sekti te da su svi članovi počinili ritualno samoubojstvo. Kako su neka od tijela bila pronađena na plaži, potraga za ostalima se nastavlja, a Gabriel bez razmišljanja napušta pripreme za vjenčanje i odlazi na Tenerife gdje upoznaje i gradi kompleksan odnos sa sestrinom najboljom prijateljicom Helenom.
Iako reklamiran kao psihološki triler, Sadržaj tišine se samo donekle uklapa u tu kategoriju koja sve češće stoji za filmski ili književni 'proizvod' namijenjen ukusu publike željne napetosti i akcije. No za Etxebarrijin roman valja odmah reći kako ga umjesto napete radnje i velikih misterija prije karakteriziraju pripovijedanje i same sporedne priče unutar one glavne. Koncept je to koji nalikuje spirali i koji pored svih stranputica neizbježno vodi ka jednoj točki, a to je Cordelia, prava zvijezda ovog romana.
Natprosječno lijepa i zgodna, ali uvijek otuđena i osamljena, Cordelia je bila djevojka koju je označio rani gubitak roditelja i život s distanciranom tetkom. Uvijek u potrazi za nekim kontaktom s onostranim tj. roditeljima, Cordelia se već od djetinjstva okreće ezoteriji i okultizmu zbog čega nikad nije našla zajednički jezik sa svojim vršnjacima. Život na Tenerifima, među šarolikim mnoštvom turista i domorodaca, ipak je bio puno lakši za socijaliziranje, a o tome sve čujemo iz Heleninih usta za koju Gabriel gotovo smjesta počne osjećati privlačnost.
Helena pripovijeda i o Cordelijinom putu ka sekti Thule solaris koju je osnovala Heidi Meyer i koja je oko sebe skupljala bogate i labilne, ali uvijek bijele i plavokose članove. Kad tijekom istrage upoznaju vodiča i povjesničara Virgilia, priče se počinju granati u njegovu osobnu i španjolsku povijest koja je, prema autoričinom priznanju, pomalo i preuveličana, no svejedno će doći kao poslastica svim ljubiteljima teorija zavjera i tajne povijesti. Etxebarrija lukavo za dio svoje priče uzima suradnju frankističkog režima s nacističkim, te u radnju upliće poznato pronacističko društvo Thule, jer iako se poslovično tvrdi kako seks prodaje sve, u književnosti će to ipak prije odraditi tajna društva i nacisti.
Virgilio će zatim Gabrielu i Heleni ispričati i svoje tajne, to jest, svoje iskustvo sa sektom koju je Etxebarria jednostavno nazvala Društvo, a radi se o katoličkoj organizaciji koju je autorica izmislila po uzoru na Opus Dei i Kristove legionare. Sve te priče i pripovijedanja nisu nimalo kratki ni škrti, već zauzimaju najveći dio knjige, dok potraga za Cordelijom čini samo kulisu u pozadini događaja, iako se o njoj najviše priča.
I dok se mnogi od ovih dijelova mogu ovako pobrojanima činiti previše rasutima po raznim poljima i temama, u knjizi su obojeni tipičnim južnjačkim stilom pripovijedanja koji su popularizirali autori poput Marqueza i Zafóna, a koji se najbolje odražava u epizodi posvećenoj teoriji o obiteljskim sazviježđima kada Helena i Cordelia otkrivaju povijest Cordelijine majke Aneyme koja je bila upravo s Tenerifa. U toj se epizodi, osim što se najviše osjeća dašak magijskog realizma otočne Španjolske, prevlači karakterističan romantičan filter preko obiteljskih tajni i tragedija koje će se zloslutno ponoviti i na sljedećem naraštaju.
Sadržaj tišine ipak aspirira biti više od (samo) psihološkog trilera te, kako piše u recenziji El Munda na stražnjim koricama: obrađuje veliku temu postmodernizma, ljubav i njezinu nemogućnost, te prevladavanje osamljenosti i straha. Ipak, poštenije bi bilo reći da se Sadržaj tišine nalazi negdje na pola puta između komercijalnog trilera sa šokantnom pričom o sektama, vjerskim fanaticima, incestu i nacistima, te duboko introspektivnog književnog djela. U svakom je slučaju pravi 'page turner' koji bi bilo šteta zaobići.
Lucía Etxebarria započela je svoju spisateljsku karijeru biografijom Kurta Cobaina i Courtney Love, dobitnica je niza književnih nagrada, a okušala se i u pisanju poezije, feminističkih eseja i scenarija. Još 2011. izjavila je da će se prestati baviti pisanjem zbog digitalne piraterije. Hoće li održati riječ, još uvijek nismo sigurni.
Katarina Brbora
