È incredibile!

Nedovoljno čitamo, po podacima Eurostata u EU od nas su manje zainteresirani za čitanje samo u Portugalu, Bugarskoj, Italiji, na Cipru i u Rumunjskoj. Po istom istraživanju knjizi su najskloniji u Švicarskoj, Luksemburgu, Danskoj, Norveškoj, Estoniji i Finskoj.

Raspravljajući o ovom problemu u slabašno rashlađenim prostorijama literarne ubožnice Booksa zapitali smo se, među ostalim, kako se uopće provode ova istraživanja? Možda ispitanici tu i tamo zaobilaze istinu!? Da, ali tko točno i zbog čega? Kod nas u Hrvatskoj, primjerice, čitanje zasigurno nije među popularnijim aktivnostima, štoviše – imamo razloga vjerovati da je prilično nepopularno. Na temelju ovih pretpostavki razvijamo dalje teoriju – možda je našim ispitanicama/ispitanicima bilo neugodno priznati da pročitaju desetak, dvadesetak ili više knjiga godišnje, pa su odgovarali – pročitamo jednu ili dvije knjige godišnje, a katkad i manje od toga.

Uostalom, zašto bi se i tim Švicarcima ili Luksemburžanima vjerovalo na riječ? Kao što kod nas možda lažu da ne čitaju ili čitaju malo, kod njih možda, i to iz posve drugih razloga, lažu da čitaju više nego što stvarno čitaju, u svakom slučaju masu više nego mi ili, recimo, naši susjedi Talijani. Iskreno, nama se u Booksi nekako čini da smo Talijani i mi više zaljubljeni u knjigu od Švicaraca i Luksemburžana koje zamišljamo kao ljubitelje bankarstva, filatelije i sličnih zanimacija.

Kad smo već kod Italije i čitanja, nedavno se u Rimu dogodilo nešto uistinu nesvakidašnje. Neimenovani 38-godišnji provalnik preko balkona je upao u jedan stan i umjesto da se žurno baci na pljačku, njega je, ne znali ga jadi, zainteresirala jedna knjiga. Sjeo je tako, zadubio se u čitanje, i tako ga je zatekao 71-godišnji vlasnik stana koji je drijemao u drugoj prostoriji. Provalnik se prenuo iz čitateljske nirvane i pokušao pobjeći, no vrlo brzo je uhvaćen od strane karabinjera. Nesretnika će vjerojatno utamničiti na određeno vrijeme, jer je, kako se navodi, kod sebe imao torbu sa stvarima (skupocjenom odjećom) koje je otuđio u jednom drugom stanu, ali mene je više od svega zanimalo – koju je točno knjigu čitao?

Riječ je, pronađoh nakon pretrage po talijanskim internetima, o knjizi Gli dèi alle sei: L'Iliade all'ora dell'aperitivo autora Giovannija Nuccija ili u kakvom-takvom prijevodu – Bogovi u šest: Ilijada u vrijeme aperitiva.

Autor Giovanni Nucci (1969) čuo je za ovu (ne)zgodu i za Il Messaggero s neskrivenim oduševljenjem rekao: „È incredibile!“
I uistinu jest incredibile! Teško mi je zamisliti skribenticu/skribenta koji ne bi slično reagirali. Nucci je dodao i to kako se iskreno nada da će biti u prilici poslati provalniku primjerak knjige, e da bi je ovaj na miru mogao pročitati do kraja. Provalnik koji se toliko zadubi u knjigu koja zapravo tumači Ilijadu sa stajališta bogova, i zbog koje su ga uhvatili i vjerojatno lišili slobode, apsolutno zaslužuje taj mali znak pažnje od strane autora. Skidanjem virtualnog šešira ovim putem pozdravljamo Nuccija i njegovu gestu. 
K jarcu sve, pozdravljamo i neimenovanog provalnika u kojemu nedvojbeno čuči knjiški červek teške kategorije.

Giovanni Nucci nada se da će u drugom izdanju knjige negdje na koricama biti zabilježena i ova epizoda. Kakva dobra reklama – ova knjiga je toliko neodoljiva i dobra da je jednog provalnika, i to usred provale, zaustavila i pretvorila u strastvenog čitatelja!

I onda kažu – slabo čitaju Talijani, slabo čitaju Hrvati. A što ako se pokaže da je neimenovani provalnik-strastveni čitatelj naše gore list na privremenom radu u Italiji!? Tko god bio da bio, ova dogodovština, pa čak i da je plod nečije mašte, nekako će izmamiti osmijeh i razgaliti srca ljubitelja književnosti, onih koji znaju kako je to kad se zadubiš u štivo i izgubiš pojam o vremenu. Kao što je i sam Nucci negdje spomenuo – ova epizoda draža mu je od bilo kakve pozitivne kritike.
Mogao je rimski provalnik, kad promisliš, strpati knjigu u torbu, pa je čitati u sigurnosti vlastitog doma, ali ne – čovjeka je ponijelo, prepustio se i izgubio u zanimljivom štivu. Skloni smo vjerovati kako vjerojatno nije riječ o prekaljenom i zloglasnom pljačkašu, pa ako tako zaključi i uvaženi sud, neka mu odmjere blažu kaznu – recimo dvjestotinjak sati dobrotvornog rada u nekoj od gradskih knjižnica.

U međuvremenu, moramo se pozabaviti i ovim poražavajućim rezultatima Eurostatova istraživanja po kojima loše stojimo. Možda se odvažimo i predložimo drugačiju metodologiju istraživanja. I to bi bilo lakše nego jurišati na vjetrenjače pokušavajući popularizirati čitanje. Čitanje ne mora biti nešto što će se nadmetati u popularnosti s drugim, nedvojbeno popularnijim aktivnostima, već normalna potreba, navada ako hoćete, koju smo morali steći još u prvim razredima osnovne škole. Tako je barem bilo nekad, a kako je danas – treba provjeriti.

Rimska epizoda svakako će povećati interes ako već ne za sve knjige, a ono sigurno za Nuccijevu Gli dèi alle sei: L'Iliade all'ora dell'aperitivo. I to je nešto, te ovim putem pozivamo domaće nakladnike, talijanistice i talijaniste da istu prevedu na hrvatski. Jasno, na koricama valja istaknuti epizodu s provalnikom.

F.B., 30. kolovoza 2024., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.