'Nepoznanica': Pomiriti racionalno i iracionalno

Hermann Broch austrijski je književnik rođen 1886. u Beču, pohađao je stručnu tekstilnu školu, a vojni rok služio je, možda će vas zanimati, 1909. u Zagrebu. Do 1927. upravlja obiteljskom tvornicom tekstila. Poslije studira matematiku, filozofiju i psihologiju, a onda se ipak u potpunosti okreće književnosti što je, po skromnom mišljenju Booksine znanstvene sekcije za procjene i ocjene životnih odluka, bio veliki dobitak za književnost.

Da je tomu tako potvrđuje trilogija Mjesečari (1930-1932), zasigurno jedan od najzapaženijih književnih debija, ali i jedan od najvažnijih europskih romana nastalih između dva rata. Kratki roman Nepoznanica, o kojemu će ovdje biti riječ, izlazi već 1933. Poslije aneksije Austrije od strane nacističke Njemačke u ožujku 1938. Broch biva uhapšen i pritvoren. Jasno mu je da kao pripadnik ugledne židovske obitelji ne može očekivati ništa dobro i uz pomoć prijatelja, među kojima je bio i James Joyce, emigrira u Veliku Britaniju, a odatle u Sjedinjene države. Kratko vrijeme boravio je u i kući Alberta Einsteina, u New Jerseyu.

Nastavio je pisati, posebice o uzrocima i posljedicama totalitarizma, psihologiji masa, a 1945. izlazi i Vergilijeva smrt, njegov najpoznatiji i po mnogima najvažniji roman. Zbirka priča Nevini objavljena je 1950., a posthumno i roman Napasnik na kojemu je počeo raditi još tridesetih, a dovršio ga u posljednjim danima života. Hermann Broch umro je 30. svibnja 1951. u New Havenu (Connecticut).

Nepoznanica je, kako je i navedeno, objavljena nedugo poslije Mjesečara, romana složenije strukture i po prilici četverostruko obimnijeg, pa se može učiniti kako se Broch u Nepoznanici odmara od zahtjevnog pripovjedačkog maratona. Međutim, daleko od toga da je Nepoznanica nekakav bezbrižan piknik, jer naprosto nije, a što se može naslutiti već poslije prvih nekoliko stranica. Mladi, daroviti matematičar Richard Hieck pomalo je nezgrapne građe, povučen je i ne odveć komunikativan. Živi s majkom, mlađim bratom Ottom čiji je divlji temperament sušta suprotnost Richardovom, te sestrom Susanne koja je velika vjernica i sanja o danu kada će se zarediti. Druga sestra, Emilie, već je otišla iz obiteljskog gnijezda i živi nekakav svoj, čini se, uzbudljiv život o kojemu njezini najbliži nemaju previše spoznaja. Otac je umro, no Richard ga se živo sjeća pokušavajući mlađem Ottu barem donekle zamijeniti očinsku figuru. Čini to samo zbog osjećaja odgovornosti, ali njegov brat je neukrotiva priroda i teško je na njega utjecati.

Na sveučilištu, Richard ima određeni ugled, međutim nije nametljiv ili ciničan poput kolege dr. Kapperbrunna s kojim često razgovara, raspravlja o matematici, njenim dosezima i ulozi u stvarnosti. Hieck, naime, vjeruje da se kroz matematičke formule i jednadžbe može ili mora u potpunosti razumjeti stvarnost, samim tim i komplicirana ljudska psiha na što će mu kolega Kapperbrunn uzvratiti da se, ako razmišlja tako, morao baviti poezijom, a ne matematikom.

Vrijeme kad je Broch studirao bilo je vrlo uzbudljivo, u matematici su se događale velike stvari, pa ne treba sumnjati da se rasprave između Hiecka i Kapperbrunna referiraju na neke stvarne rasprave unutar znanstvene zajednice, tj. Bečkog kruga. I premda se Broch u jednom trenutku posvetio književnosti, nikada nije okrenuo leđa znanosti, posebice matematici, filozofiji i psihologiji, a što se lako može vidjeti i u njegovim književnim ostvarenjima.

Uglavnom, kada stari dr. Weitprecht zbog narušenog zdravlja mora na liječenje, ostavlja Richardu zahtjevan zadatak da dovede u red njegov posljednji veliki znanstveni rad. Prije nego i on ode na ljetovanje Kapperbrunn dodijeli Richardu dvije mlade studentice kao ispomoć. Jedna od njih je studentica fizike Ilse Nydhalm i njih dvoje, Richard i Ilse, neminovno se zbližavaju. On je zbunjen razvojem događaja, nije siguran kako ovladati novonastalom situacijom, pa je i dalje vrlo suzdržan i ukočen. Je li to ljubav i može li se i tom silom ovladati znanstvenim spoznajama, tj. neumoljivom logikom i razumom?

Istog tog ljeta mladi Otto srlja kroz život punim jedrima, no kada uz pomoć prijatelja stane kovati planove o krađi majčinog novca, započinje njegov sunovrat. Svi u kući vide kako se s njim nešto događa, ali nitko ne zna što točno i skloni su sve pripisati njegovom buntovnom karakteru. Sve do tog ljeta činilo se kako Richard živi onkraj života (i kao da je naprosto osuđen na to), a njegov mlađi brat u samom srcu tog uragana – jednoga vodi razum, drugoga čisti instinkti, strast i želje. Naoko neznatne promjene u njihovim životima iz temelja će promijeniti sve. Otto, pritisnut teškim bremenom vlastitih loših odluka i nečiste savjesti doći će do samog ruba, a onda ga i prijeći, te završiti na dnu gradskog jezera.

Stojeći iznad bratovog beživotnog tijela, držeći njegovu hladnu ruku, Richarda zabljesne neočekivana spoznaja – moraš shvatiti smrt, da bi shvatio život, život i smrt zajedno tvore cjelovitost bivanja. Ne mora on živjeti izvan života, može slobodno zakoračiti u njega i napokon prihvatiti da postoje neobjašnjivi elementi kojima ne možeš pristupiti kao matematičkom zadatku. Moraš ih prihvatiti kao takve, kao dio života – i tako će zakoračiti i nikad odlučnije krenuti prema kući Ilse Nydhalm.

Portretirajući jednu građansku obitelj srednje ili niže srednje klase Hermann Broch nenametljivo kroz Nepoznanicu provlači za njega i cijelu njegovu generaciju vrlo važne teme i pitanja. Lik Richarda Hiecka razvija se kroz rasprave i odnose s drugim likovima i to sve do točke u kojoj se u njemu napokon mogu izmiriti racionalno i iracionalno, do spoznaje da ljubav možda i jest neka vrsta prirodne nepogode, ali i iskustvo koje mu je nedostajalo i kojemu se nema smisla odupirati.

Nepoznanica je dobrodošao podsjetnik na jednog velikog autora i prilika da se razmisli o svježem prijevodu trilogije Mjesečari! 

F.B., 13. studenog 2024., Zagreb