Sonny Boy je vrijedno svjedočanstvo, priča o životu jednog uistinu velikog glumca, njegovoj ranjivosti i stalnoj potrazi za savršenstvom, ali dijelom i mala povijest američke kinematografije.
Thomas de Quincey još 1827. objavio je domišljat i vrlo provokativan esej u kojemu se ruga društvu koje s takvim žarom prati novinske napise o grozomornim zločinima, te poslije unedogled raspravlja o svakom detalju.
"Stražarni lopov" nostalgično je i zabavno putovanje, priča o jednom davnom ili ne tako davnom vremenu u kojemu se živjelo drugačije, glazba je bila definitivno bolja od ovoga danas, a nama se čini i sve drugo.
I kad najavljuje apokalipsu i kad poseže za satirom, Krasznahorkai se u svom neponovljivom hipnotički moćnom stilu pripovijedanja iskazuje kao jedan od najvećih autora današnjice, a Nobelova nagrada koju je dobio jedna je od najzaslužnijih u ovom neveselom stoljeću.
Prije četrdeset, pedeset ljeta čitanje je bilo toliko normalna i raširena pojava, da su tada čitali čak i oni koji su to rijetko činili. Kako je to, k jarcu, moguće!?
"Pivo u biljarskom klubu" (1964), kao i svaki pristojan kultni roman, nastavio je živjeti i godinama, desetljećima nakon što se pojavio. Egipćani su ga otkrili koncem devedesetih, mi ga, evo otkrivamo 2025., a tako će se i nastaviti.
Pascal Quignard povučenom i šutljivom učitelju koji progovara samo jezikom glazbe suprotstavlja talentiranog, no silno ambicioznog i nestrpljivog učenika koji sanja o dvoru Luja XIV i najsjajnijim pozornicama onog doba.
