I u drugom dijelu sage, autor je jednako razigran, ima ga, što bi se reklo, po cijelom terenu, razmjenjuje duple pasove s legendama, dribla, osvaja prostor, šalje lopte u protivničke šesnaesterce i gađa čitatelja u obrvu.
Gombrowicz se igra, provocira, skriva se, razotkriva, propituje, razmišlja i tjera druge na razmišljanje, napadi ga zabavljaju, a tapšanje po ramenima i hvalospjevi navode na oprez.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
