Prije četrdeset, pedeset ljeta čitanje je bilo toliko normalna i raširena pojava, da su tada čitali čak i oni koji su to rijetko činili. Kako je to, k jarcu, moguće!?
"Pivo u biljarskom klubu" (1964), kao i svaki pristojan kultni roman, nastavio je živjeti i godinama, desetljećima nakon što se pojavio. Egipćani su ga otkrili koncem devedesetih, mi ga, evo otkrivamo 2025., a tako će se i nastaviti.
"Da nam netko sutra ili prekosutra, ili ovih dana, postavi teško, pa i rubno neumjesno pitanje – kako treba pisati? – mislim da bismo odgovorili – evo, točno ovako, kao Elizabeth Strout."
I, gle čuda, posve slučajno Miles ima primjerak rukopisa u autu, pa ako ona uistinu želi, rado će joj ga dati na čitanje, iako, to je, dakako, nepročišćena verzija i vrvi tipfelerima. Do trenutka kada druženju za tu noć dođe kraj Maya je, naravno, smetnula s uma cijelu tu priču s rukopisom, ali ne i Miles.