Ivan Klíma u ovom romanu nije sumoran, niti sumorni tonovi dominiraju na njegovim stranicama. Kao i kod većine čeških autora, i kod njega se osjeća i smisao za humor i nesalomivost duha.
Znanstveno je dokazano da upravo prilikom čitanja građanke i građani čine najmanje pokreta.
Sebastijan Pregelj rutinski zaobilazi mnoge zamke koje pripovijesti o odrastanju kriju, primjerice – nepotrebne izljeve patetike, pretjerano moraliziranje i propovijedi.
Na što bi to ličilo kada bi svi jednog dana prestali objavljivati knjiške plažne preporuke? Ličilo bi na smak svijeta, na kraju, možda su upravo te preporuke ona posljednja nit koja od obična čovjeka može načiniti čitatelja, makar i sezonskog.
Odlučili smo dignuti glas i još jednom pojasniti što se točno događa s našim mozgom u trenutku kada otvorimo knjigu i kako ga nagnati na budnost i aktivnu suradnju.
