Foto: AI.
Pristojni antikvarijati/knjižare, knjižnice imaju policu ili police namijenjene knjigama o gradovima. Možemo ondje pronaći različite naslove, ozbiljna, povijesna djela, ali i knjige gradskih kroničara kakvi su bili Miljenko Smoje (1923. – 1995.) i Zvonimir Milčec (1938. – 2014.). I jedan i drugi desetljećima su bilježili svakodnevicu grada, Smoje splitsku i dalmatinsku, a Milčec zagrebačku, u svojim novinskim tekstovima i prozi pisali su jezikom Splita, odnosno Zagreba, sredina uz koje su ostali vezani cijeli svoj život.
Kao autentičnim predstavnicima forme gradskog kroničarenja kavane, birtije i konobe bili su im uredi što je i logično, jer upravo su to mjesta u kojima se najbolje zrcali priroda, karakter grada – bilo kojeg na kugli zemaljskoj. Biti gradski kroničar naprosto je način života i traje koliko i sam život kroničara, a druge ljubavi i zaljubljenosti uglavnom su vezane uz ovu veliku, dominantnu.
Kako ljubav kroničara prema gradu podrazumijeva mnogo toga, tako podrazumijeva i ljubav i privrženost prema sportskim kolektivima grada – Smoje je tako bio veliki navijač splitskog Hajduka, a Milčec zagrebačkog Dinama. Družili su se, prijateljevali s poznatim osobama iz kulturnog miljea, ali jednako tako i s tkzv. malim, običnim ljudima: konobarima, taksistima, raznim gradskim ekscentricima i legendama, prodavačicama i prodavačima s peškarija i tržnica, vozačima tramvaja, ribarima, barbirima i mnogim drugim sugrađankama i sugrađanima.
Bili su dobri slušatelji, pamtili i bilježili pripovijesti starijih, onih koji su se sjećali kako je grad nekada živio, pisali i o vlastitom djetinjstvu i kako se to već kaže – odrastali zajedno s gradovima uočavajući male i velike promjene koje gradovi prolaze kroz desetljeća, stoljeća, milenije.
Biti gradski kroničar, barem se tako čini, jedan je od najboljih poslova kojima se čovjek može baviti. Vjerojatno je i pogrešno nazvati poslom nešto što te ispunjava zadovoljstvom, a čime se svakako ne bi bavio da nisi prava osoba za takvo što. Smoje, Milčec i njihovi kolege iz drugih gradova, posebice u Americi gdje je svaki grad koji drži do sebe imao i ima svoje kroničare (Herb Caen – San Francisco, Joseph Mitchell – New York itd.), imali su veliki broj stalnih čitateljica/čitatelja koji su im vjerovali, padali na njihov šarm, humor i poistovjećivali ih s gradom. Taj odnos, veza bili su idealni – kroničarima su trebali čitatelji, a čitateljima kroničari. Vrijeme se, međutim, promijenilo.
Internet i društvene mreže izrodili su cijelu vojsku novih kroničara, mediji su se također promijenili, aktualnosti, nove senzacionalne i supersenzacionalne vijesti postale su važnije, utrka za klikovima nije pomela autore starog kova, kolumniste, gradske kroničare, ali ih je svakako gurnula u pozadinu gdje još uvijek pišu u svom ritmu i u sjeni aktualnih grozota prate svakodnevni život grada, pišu o ljudima koje često zovemo malima i običnima, iako su, kad bolje pogledaš, veći i važniji od većine youtubera, influencera, instant zvijezda i zvjezdica.
Na koncu, nekako su se i birtije, konobe, kavane promijenile, dobar dio ljudi kao da se preselio u paralelne, virtualne svjetove i stvarnosti, a onaj stvarni život kao da sve više liči na isječke iz crno-bijelih dokumentarnih filmova ili na prizore s razglednica (kojih nekim čudom još uvijek ima).
Sve Smojine knjige odavno već imam na policama, a Milčeca sam, kao i većina iz moje generacije, upoznao još u ranom čitateljskom dobu kada se pojavio sa svojim prvim romanom za djecu – Zvižduk s Bukovca, jednim od onih koji s pravom nose status kultnog djela. Godinama, točnije desetljećima, poslije u jednom zagrebačkom antikvarijatu našao sam se ispred police gdje su jedne do drugih bile njegove i Smojine knjige. Uzeo sam zbirku tekstova Pozdravi doma koja se prvi put pojavila 1975. (kada i Zvižduk s Bukovca), a onda i 1990. u izdanju Bookovca.
Dakle, koje desetljeće prije literarne ubožnice Booksa u Martićevoj, postojao je Bookovac koji je, naravno, neraskidivo povezan s djelima Zvonimira Milčeca i zagrebačkim naseljem Bukovac (Gornji i Donji) u kojemu je Milčec odrastao.
Na samom kraju knjige Pozdravi doma pronalazim galeriju fotografija (Prva jutarnja kava na terasi Dubrovnik, Proljetni intermezzo na Zrinjevcu, Džimi & co. u Lapidariju na Gornjem gradu, Pivo za Debelog Lojzeka na Cvjetnom, Kava u iličkom izlogu, Stari Kavkaz, Petrica Kerempuh na Opatovini, Trnjanski kontrasti, Mephisto u Zagrebu: ispred kina u Ilici, Krleža na Cmroku, Povratak s tržnice Dolac, Plinska Stara vura, Jarun u očekivanju regate, Uvijek točno vrijeme na Lebarovićevoj vuri, Prometna nezgoda na Masarykovoj, Zimska idila u staroj Vlaškoj, Posljednji fijakeri ispred Esplanade, Mala kavana – povratak u slavnu kavansku prošlost…) iz nekih davnih i ne tako davnih zagrebačkih vremena, a koje savršeno odgovaraju Milčecove tekstove.
Uglavnom, čitajući Miljenka Smoju i Zvonimira Milčeca, o čemu god pisali, uvijek čitate Split i Zagreb, jer malo je toga splitskijeg tj. zagrebačkijeg od ove dvojice slavnih gradskih kroničara.
Probrana djela:
Hajdučka legenda, Zadnja pošta Zagreb, Kronika o našem Malom mistu, Zvižduk s Bukovca, Dalmatinska pisma, Pozdravi doma, Dnevnik jednog penzionera, Dinamovo proljeće, Libar Miljenka Smoje, Pozdrav iz Zagreba, Velo misto (prvi i drugi dil), Galantni Zagreb, Pasje novelete, Posljednji zvižduk, Judi i beštije, Od Zagreba su ljepše samo Zagrebčanke
Ugodno ljeto svima!
F.B., 17. srpnja 2026., Zagreb/Split
Booksin novi AI model odabrao je nekoliko zanimljivih i vrijednih naslova za spremit u boršu prije odlaska na plažu.
Morate priznati, povijest Mundijala uistinu podsjeća na jedan od onih velikih epskih romana. Svi elementi su tu: heroji, tragičari, veličanstveni okršaji, negativci, prevare, nevjerojatni obrati, Davidi koji gotovo na svakom Mundijalu uzmu skalp ponekom Golijatu...
Sofija Andrejevna Tolstoj posvećena je književnoj karijeri supruga na svaki mogući način, ali ima potrebu odgovoriti na "Sonatu" i piše "Čija je krivica?" – svojevrsnu protunovelu koja će svjetlo dana ugledati tek cijelo stoljeće poslije.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.