'Slavni podvizi': Potpuno drugačiji povijesni roman

Na što će ličiti ovaj naš treći kamenčić od sunca godine 4355. ili, na priliku, 5001.? Hoće li čovječanstvo uopće opstati i ako hoće, na kojem će stupnju razvoja biti? Zanemarimo sad vremenske (ne)prilike koje će vladati, jer klima zasigurno neće biti ugodna za život, i recimo da će preostati možda desetak milijuna ljudi razasutih po golemom prostoru gdje ih je nekada bilo debelo preko osam milijardi, da će imati kakvu-takvu civilizaciju i da će barem dio njih biti pismen. A gdje je pismenosti tu će vjerojatno biti i nekakve književnosti i književnica/književnika, čeljadi tradicionalno sklone čeprkanju, prebiranju po prošlosti, pa i onoj dalekoj.

Ozbiljne su šanse da se među njima nađe i kakav satiričar kojemu će jednoga dana dok bude proučavao drevne papiruse sinuti ideja da napiše roman smješten u otprilike prva dva desetljeća XXI. stoljeća – razdoblje znano i kao Grozomorni Početak Kraja tj. vrijeme u kojemu se trenutno nalazimo i s velikim uspjehom odbijamo razmišljati o cijelom nizu vrlo ozbiljnih i složenih problema, uporno se nadajući da ima onih koji su plaćeni da razmišljaju o tome.

Kako bi nas taj satiričar s konca 5. ili početka 6. milenija opisao? Bi li pronašao i koju lijepu riječ ili bi to iz njegove perspektive bilo nemoguće?

Vratimo se sad iz budućnosti i recimo koju o romanu Slavni podvizi mladog irskog autora Ferdije Lennona (Hena, 2026.) koji je imao sreće da se prijevoda njegovog djela na hrvatski uhvatio Mišo Grundler – naš čovjek za specijalne prevoditeljske zadaće. Autor rođen faktički prekjučer (1998) odlučio je svoju priču smjestiti u vrijeme dok su na planinama živjeli bogovi i odozgo ljudima na zemlji krojili sudbinu. Preciznije – radnja Lennonovih Slavnih podviga odvija se godine 412. prije Krista u sicilijanskom gradu Sirakuzi. Atenjani su u to vrijeme krenuli osvojiti, pokoriti Sirakuzu, no plan se izjalovio – dobar dio ih je izginuo, a preživjeli su bačeni u obližnji kamenolom gdje su polagano umirali od gladi, bolesti, ali i povremenih posjeta osvetoljubivih Sirakužana kojima su u ratu stradali bližnji.

Ukratko – situacija je za Atenjane bila bezizlazna i sumračna.

Tračak svjetlosti na njihovu sužanjsku stvarnost svojim bi posjetima bacali Lampon i Gelon, dva sicilijanska prijatelja koja su povremeno navraćala u kamenolom. Zarobljenicima bi donijeli nešto malo hrane i vina, a onaj povučeniji, Gelon, zauzvrat bi tražio da mu izrecitiraju pokoji stih velikog grčkog dramatičara Euripida čija je djela rečeni Gelon obožavao. Međutim, šačica stihova još uvijek je samo šačica stihova – dakle, ništa u usporedbi s cjelovitim djelima. I tako se rodila suluda ideja o izvedbi Euripidove Medeje usred tog otužnog kamenoloma. Sredstava za takvu jednu zahtjevnu produkciju Gelon i Lampon, dakako, nemaju – ali ideja da režiraju Medeju daje im krila, pa se srčano bacaju na vjerojatno najveći podvig u svojim životima.

Realno, osim velike želje, imali su samo neuhranjene, porobljene Atenjane i ništa više. Valjalo je podijeliti uloge, nabaviti kostime, maske, izraditi kakvu-takvu pozornicu, kulise kako za Medeju tako i za Trojanke (ambicija je ubrzo narasla do razine da spoje dva Euripidova djela), pribaviti veće količine hrane i pića za glumački ansambl, odraditi probe i još se nadati da će njihov podvig naići na razumijevanje kod sugrađana koji na neprijatelje iz Atene nisu gledali blagonaklono.

Ideja Gelona i Lampona da sa dušmanskom glumačkom postavom i to usred kamenoloma-logora postave Euripida (također dušmanskog dramatičara) bila je toliko van pameti da se našlo i onih (ne previše, ali dovoljno) koji su odlučili pogurati srčani dvojac. Ekscentrični stranac koji je sa svojom posadom plovio po svijetu kupio je od njih nekoliko oklopa zaostalih od rata. Oduševila su ga planovi o mogućnosti izvedbe Euripidovih djela i eto ti mecene, producenta voljnog da odriješi kesu!

Da bi umjetnost oživjela i zaživjela uvijek je potreban nekakav financijski poguranac, a tomu je očigledno tako još od antičkih vremena – da bi dobio nešto povrh onog najosnovnijeg, valja i uložiti nešto. Lampon i Gelon bili su samo dva tipa kojima nije baš išlo bajno u životu, obilazili su sirakuške krčme i bili zadovoljni ako bi skucali za vrč ili dva katranskog crnjaka, a Euripid im je dao potpuno novi smisao. Uspiju li u svom naumu i postave Euripidovu Medeju i Trojanke na mjestu na kojemu to nikome ne bi ni na pamet palo i još s ansamblom kojega nitko normalan na Siciliji ne bi angažirao za bilo što – bit će to podvig koji će se pamtiti i prepričavati i u vremenima kada više među živima neće preostati ni jedan od protagonista.

U svjetlu ovoga valja reći da je Lennon odabrao najbolji mogući naslov za svoj prvi roman (da, ako nije spomenuto, ovo je njegov prvijenac). Kad nešto nasloviš Slavni podvizi, čitatelj će pomisliti da je riječ o velikim vojnim pohodima, junačkim bitkama u kojima šačica hrabrih heroja uspije nadvladati mnogostruko nadmoćnijeg neprijatelja – a onda otkriješ da je riječ o posve drugačijoj vrsti podviga i na kraju moraš priznati da je bjelodano riječ o drugačijim, ali jednako slavnim podvizima.

Lennonu nije bio nikakav problem kreirati, oživjeti likove Lampona i Gelona, jer i sam, vjerujemo, ima ponešto od jednoga i drugoga. Njegova ideja da radnju svojeg prvog romana smjesti u antičko doba jednako je luda, ako ne i luđa, od one koja je obuzela ljubitelje Euripida iz drevne Sirakuze. Drugo iznenađenje je jezik – pripovjedač Lampon govori jezikom kojega danas možete čuti u svakoj dablinskoj pivnici što je efektno i vrlo zabavno. I na ovom mjestu valja još jednom spomenuti prevoditelja Mišu Grundlera koji je odradio hvale vrijedan posao.

Osnovni ton Lennonova prvijenca je humorističan, no ispod toga je teška, mučna priča o krvavim ratovima, mukama zarobljenih koji poput živih mrtvaca čekaju da ih dokrajči glad, bolest ili nečija toljaga. Radeći na Euripidovim djelima Gelon i Lampon se po inerciji zbližavaju s njima premda su u posve različitim položajima – sam taj proces na neki način i barem privremeno briše duboki jaz između poraženih i pobjednika. Atenjani kroz zajednički umjetnički poduhvat, uživljavajući se u dodijeljene im uloge, mogu na neko vrijeme zaboraviti svoj udes i još jednom dohvatiti nešto od života. Dirljiv je i u isto vrijeme zabavan dio u kojemu Lampon za jednu od glavnih uloga pokušava progurati svog omiljenog Atenjanina Paha kojega je počeo doživljavati kao prijatelja.

Slavni podvizi originalan su, inovativan povijesni roman sazdan od smijeha i suza baš kao i gotovo svi naši slavni i manje slavni podvizi od antičkih vremena do dana današnjeg.  Najiskrenija, srdačna preporuka!

F.B., 25. rujna 2026., Zagreb