Piše: F. B.

Uloga loših očeva u svjetskoj književnosti

ilustracija: AI

Petak
20.11.2026.

Zamjećujući izvjesne pravilnosti, podudarnosti, netko je jednom u šali izjavio da bi se izvjestan broj elitnih igrača koji su ostvarili zavidne karijere u NBA-u, napokon javno morao zahvaliti očevima koji su ih rano napustili i na taj način kod njih razvili određene komplekse, a koji će ih nepogrešivo odvesti na put do zvijezda, točnije do Dvorane slavnih (Hall of Fame) u Springfieldu.

Nisu, naravno, svi veliki igrači imali očeve koji odlaze ili su bili vrlo problematični, no ima ih dovoljno i uglavnom se uvijek zahvaljuju majkama koje su ostale, često radile od jutra do sutra ne bi li im pružile sigurnost kakvu bi djeca morala imati.

Nesređeni obiteljski uvjeti i traume koje idu uz to izbacili su na površinu i mnoge velike glazbenike, znanstvenike, pa, dakako, i pisce/spisateljice. Također i velike zločince i diktatore, ali zadržimo se danas na području književnosti. Možemo li i po čemu pretpostaviti da bi dijete moglo izrasti u literata? Prelistavajući biografije, autobiografije čeljadi sklone peru i mrčenju papira stječe se dojam da je malo njih odrastalo u normalnim, harmoničnim obiteljima. Takvi poremećeni, loši uvjeti kod djeteta često mogu izazvati trajnu nesigurnost, povlačenje iz vanjskog svijeta što opet kao posljedicu može imati bujanje onog unutarnjeg, a bogat unutarnji svijet i razvijena mašta (plus proživljene traume) svakako je nešto iz čega vrijeme može isklesati dobrog pisca.

Dalje, poremećena obiteljska atmosfera vjerojatno će kod djeteta razviti prepoznavanje odnosa i karaktera na višoj razini nego što bi to bio slučaj kod nekoga tko je odrastao u okruženju gdje je vladala idila, a što je, priznat ćemo, također jedna od važnijih vještina u stvaranju književnosti.

U vremenima prije informatičke revolucije, interneta, pametnih telefona i mnoštva televizijskih platformi djeca za koju se govorilo da su povučena često su utočište pronalazila u čitanju. Fikcija može biti dobar nadomjestak za sumornu svakodnevicu, navika čitanja, posebice od rane dobi, razvija osjećaj za jezik, pripovijedanje, a nerijetko i potrebu za pisanjem, konstruiranjem vlastitih svjetova ili naprosto želju da se stvarnost prepravi/popravi, izobliči u nešto drugo. Mogućnosti su neiscrpne što je čitanjem različitih autor(ic)a očigledno.

Dickens je od malih nogu svaki slobodni trenutak koristio za čitanje. S druge strane – otac mu je zbog dugova završio u zatvoru, da ne velimo – u booksi, pa je Charles morao raditi teške fizičke poslove. Kafkin odnos s ocem bio je sve samo ne dobar – stari je bio iznimno autoritativan, strog i vražjeg temperamenta. Mali Franz bio je sve suprotno od njega – povučen, plahe naravi, nesiguran. Po njegovim vlastitim zapisima jasno je da je očev goropadni karakter doživljavao kao nepremostivu prepreku i izvor tjeskobe koja kao da se trajno naselila u njemu. Fjodor M. Dostojevski odrastao je u neposrednoj blizini bolnice za siromašne, otac mu nije bio bitno drugačiji od Kafkinog, ubijen je 1839. pod nikad do kraja rasvijetljenim okolnostima. Hemingwayev stari bio je liječnik, ljubitelj lova i ribolova, ali, avaj, i on je bio strog, zagovornik čelične discipline, katkad nasilan i sklon fizičkom kažnjavanju. Na koncu se ubio – Ernest je tada bio nadomak tridesete. Oca Karla Ovea Knausgårda upoznali smo na stranicama Moje borbe kao jednog od najmračnijih očeva suvremene književnosti, a sve upućuje na to da je takav bio i u stvarnosti. Radio je kao srednjoškolski profesor, bio umjereno aktivan na lokalnoj političkoj sceni, glava obitelji. Za Karla i njegova brata predstavljao je čovjeka čija sama pojava ili dolazak s posla izaziva paralizirajući strah. Kućni tiranin, vrlo strog, čovjek za kojega nikad ne znaš kada će i zbog čega pasti u stanje bijesa, a to su mogle biti i najbeznačajnije sitnice. Najčešće ih je verbalno zlostavljao, ponižavao i držao u stalnoj napetosti i strahu. Brak se na kraju raspao, otac je otišao, propio se, a dio Moje borbe (prva knjiga) u kojoj Karl i brat čiste stan poslije njegove smrti ostat će zapamćen kao jedan od najekstremnijih primjera transformacije loših očeva u romanesknu građu.

Gdje god se okreneš sve sami loši očevi i nestabilne obitelji, teško je ne zapitati se ima li na ovom svijetu tipova kojima uloga oca nije padala kao najveći teret na pleća, ima li normalnih obitelji ili su sve, svaka na svoj način, disfunkcionalne? Vjerojatno ima, ali onda se nameće novo pitanje – kakve koristi književnost ima od tih normalnih, uređenih, pristojnih obitelji?

Želite li da vaše dijete završi u nemirnim i nesigurnim književnim vodama? Sigurno niste ludi za takvim ishodom, ali igre radi – recimo da želite. I što vam je činiti, kako se ponašati, kakvo obiteljsko okruženje stvoriti da bi se vaše želje danas-sutra ostvarile?

Majka i otac vjerojatno ne bi trebali iskazivati pažnju, poštovanje, ljubav i razumijevanje jedno prema drugom. Na taj način rođenom djetetu oduzimate priliku da u najranijoj dobi razvije osjećaj nesigurnosti. Također, nije pametno pohvaliti dijete u svakoj prilici, pokazivati zanimanje za njegove sklonosti, podržavati ga, odlaziti na njegove školske utakmice i priredbe, tješiti ga i hrabriti kada posrne. Takvo ponašanje ne vodi nikamo, samo će te siroto dijete gurnuti u osjećaj suprotan svakom obliku tjeskobe, nabildat će se samopouzdanjem u toj kritičnoj dobi i nikada neće imati potrebu povući se u svijet mašte. Pogubno bi bilo rješavati probleme s djetetom umjesto da ih gurate pod tepih gdje će izrasti u golemu građu dovoljnu za tko zna koliko odličnih knjiga. Želite li da vam dijete izraste u literata rasporedite uloge – otac neka ga svakodnevno i prekomjerno granatira kritikama, pokazuje mu koliko je razočaran i neka mu svako malo dometne kako od njega nikada ništa neće biti (tako će, daj bože, razviti inat i želju za dokazivanjem), a majka neka bude tiha potpora i kada nema oca može slobodno djetetu iskazati ljubav i podršku, ali ne pretjerano, već na žličicu. Tek toliko da ne zglajza u kvartovski huliganizam.

Ako u ovakvim uvjetima dijete ne počne opsesivno čitati i pisati, ne znamo što reći, vjerojatno ste negdje pogriješili. Bili ste tragično preblagi zaboravljajući na činjenicu da, kako reče Chris Rock, samo čelični pritisak može iz komada uglja iscijediti dijamant – pukim zagrljajem dobijete tek prljavu košulju.

 

F.B., 20. studenog 2026., Zagreb

Možda će vas zanimati
Pisma Pukovniku
06.11.2026.

Maria i Norm: majstori stand-up pripovijedanja

Netflix je u listopadu, i to u razmaku od samo tjedan dana, izbacio dva sjajna dokumentarca Judda Apatowa – "Norm: The Tale of Norm Macdonald" i "Paralyzed by Hope: The Maria Bamford Story". 

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
23.10.2026.

'Novo ime: Septologija VI-VII': Završni čin bez točke

Jon Fosse kao da dolazi iz daleke prošlosti, piše u maniru starih majstora, a u isto vrijeme je i suvremen i inovativan. Što bi rekla Mika – da je bolje, ne bi valjalo!

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
09.10.2026.

Zamišljeni razgovor Salmana Rushdieja i njegova napadača

Unatoč svemu, zid nepomirljivosti i nerazumijevanja među njima ostat će netaknut kako bi se najvjerojatnije odigralo i u stvarnosti.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
25.09.2026.

'Slavni podvizi': Potpuno drugačiji povijesni roman

'Slavni podvizi' originalan su, inovativan povijesni roman sazdan od smijeha i suza baš kao i gotovo svi naši stvarni, slavni i manje slavni podvizi od antičkih vremena do dana današnjeg.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
11.09.2026.

Potresna i poučna ispovijest čovjeka koji je imao previše knjiga

K jarcu, ako ih ne mogu pokloniti, sigurno ih neću bacati u smeće. Jednom sam pokušao, međutim nisam mogao, i ne samo da nisam mogao, nego sam se kući vratio s još osam dodatnih knjiga koje je netko drugi ostavio pored kontejnera.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
28.08.2026.

'Škola noći' ili Kristianov ugovor s vragom

"Školu noći" Knausgård svjesno gradi na jednom od najiritantnijih karaktera u cijelom svojem dosadašnjem opusu. Njegov Kristian Hadeland lik je s kojim čitatelj teško može suosjećati.

Piše: F. B.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu