Multimedijalni institut u lipnju je u Booksi predstavio zbornik Postjugoslo/avenski TRANS: Životi Aktivizmi Kulture.
O knjizi su razgovarali urednici Bojan Bilić i Aleksa Milanović i jedna od autorica Iva Žegura, a kroz povijest i sadašnjost, ali i strasti i strahove domaćeg transa vodio ih je Espi Tomičić.
Suprotstavljajući se iscrpljenosti izazvanoj snažnim neoliberalnim patrijarhatom koji ponovo pokušava učvrstiti granice između ‘muškaraca’ i ‘žena’, knjiga istražuje do sada nedovoljno poznate priče i politike trans života, aktivizama i kultura širom postjugoslo/avenskog prostora. Napisana od strane interdisciplinarnog kolektiva, knjiga otkriva različitosti rodnih otjelovljenja, prezentacija i reprezentacija, i smješta ih u kontekste rata, rasizma, kapitalizma i transfobije. Šesnaest tekstova u različitim formama - od akademskih, preko autoetnografskih, do manifestnih - oslobađaju znanja koncentrirana u trans životima, suprotstavljaju se strujama brisanja trans iskustva u postsocijalizmu i izvlače iz sjene bogati potencijal za opstanak, razvoj i angažiranje trans osoba u politički izazovnim i složenim vremenima. Detalji u snimci!
Snimke drugih programa u Booksi potražite na linku.
'Kontradiktorno je cijeli život govoriti da ne želim ništa drugo osim Zagreba i svojih ulica, a ovih dana promišljam odlazak, preseljenje, brzo micanje.'
"Dragi Novi korisniče, Ne znam koje umjetnike poznaješ da imaju 'love ko dreka', oko mene su ljudi koji si uplaćuju po 10 eura krajem mjeseca, kako tko ima, koji rade preko 10 sati dnevno, a većina toga je loše plaćena ili 'će jednom biti plaćena'..."
"Ovu kolumnu ostavljam slikama, ostavljam trčanjima za obavezama, prebukiranostima, ostavljam onome 'vi ništa ne radite' i svakako onome 'hrvatska kultura je od iznimne važnosti, mi imamo puno umjetnika i umjetnica'." Espi Tomičić
"Ove sam se godine prvi put zadužio, prvi put kasnim s plaćanjem računa, kasnim s rokovima, ne idem u teretanu, puno hodam i razmišljam u samoći, ali ne mislim na moranja, mislim o tome kako je dobro biti živ i potpuno sam smiren."
'Užasno mi je teško pisati o završetku studija. Pišem i brišem pišem i brišem. Svaki početak nema smisla, svaka riječ nije dovoljna, svaka rečenica zvuči nedovršeno i zarezi mi teško sjedaju, a inače zaista volim zareze i stavljam ih gdje god osjetim da trebam, bez da pratim pravila i red.'
'Pisao sam već o tome, ali ovaj sam put poduzeo nešto u vezi toga, u vezi konstantne dostupnosti, u vezi svakog izlaska i dolaska na razne evente, u vezi prioriteta svog života. Ovaj sam put, prvi put, napravio nešto po pitanju vlastitog života.'
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
