Guðbergur Bergsson (izbor)

Donosimo izbor iz poezije velikog islandskog pisca Guðbergura Bergssona u prijevodu s islandskoga Darije Lazić. Ostatak prevedenih pjesama pročitajte u antologiji Svjetlucaju ledene perle koja je objavljena u sklopu Revije malih književnosti: Island održane u rujnu u Booksi.

Čovjek i putovi

Čovjek nije besputan.
Na mnogim je putovima istodobno.
Hoda na nogama.
Hoda na rukama,
na glavi i pada na leđa.
Čovjek stonoga.
Imajte strpljenja za posrtanje njegovih ruku.
Budite snošljivi prema njegovoj svojeglavosti.
Budite milosrdni prema nogama željnim kretanja.
Ne zatvarajte oči pred glavom.
Čovjek stonoga uvijek je usporen:
dok se kreće zrakom,
zemljom,
u svojoj nutrini,
u drugima
i u svemiru i u ništavilu također.
Promotrite zemaljskog čovjeka i uočit ćete: on je nigdje i svagdje,
na trbuhu, na nogama, na cesti, na ledu.
Čovjek…

Vlast

Nikada neću ovladati nijednim jezikom.
Primjena sile nije mi jaka strana.
U životu postoje razne strane
i nijedna se ne smatra pročeljem kuće.
Takav ću biti do kraja života i drago mi je što život nije kružno kretanje.

Svi nekako razumiju bezbroj jezika,
no nevoljko će podariti sposobnost govora tišini.
U suton i u vječnom kaosu
naslućuje se istinski jezik. Možeš reći:
Jednom ćeš mi se radovati toliko da mogu umrijeti od sreće.
Jednostavan i nečujan, izbrisat će sve druge, jezike ljudi i bučnoga svijeta.
Jezik što je pomicao stvari i ljude gubi se u bujnosti tišine i praznine.

Ono prirodno

Prirodi je dovoljno da je bezimena

Nezadovoljstvo stvaraju oni što mijenjaju i izokreću.
Ja se prema stvarima odnosim kao da su tek rođene.
Gledam Sunce i pitam se zašto bi bilo važno
zove li se Sunce ili kako drukčije.
Nikada ga nisam nazivao nevjestom modrine,
okom prostrane praznine
ili govorio da je noćni povjetarac uzdah mrtvih zvijezda.
Što se mene tiče, ničemu ne treba nadjenuti ime
jer imena su djelo ljudi i s prirodom nemaju veze.
Imenom se stvari obilježavaju, svojatamo ih,
a sve je najmilije kad je tek rođeno, bezimeno dijete
što se igra stvarima i svijetom.
Jer stvari, svijet i djeca imovina su čovječanstva.

Dvije godine pozna stvari po njihovu obličju.
Nakon smrti sve prelazi u sinonim onoga što ponovno postaje bezimeno.

Vrata

Pjesnike progone pjesme koje su spjevane
na jeziku što nije njihov.
Sve je prijevod nečega što nam je nepoznato, ali ga osjećamo.
Neprestano prevodimo život s tisuću jezika na tisuću jezika.
Sličan je problem s prolaskom kroz vrata
jer izići može isti čovjek koji je i ušao,
a ipak različit i promijenjen.
Ako se to dogodi, to je dokaz da nismo zaglavili u vratima.
No zašto bi se nešto promijenilo ulaskom ili izlaskom?

Tjeskoba

Pjesnik što se odmara pod prolistalim stablima na suncu i vjetru
prepoznaje isti šum u sebi kao i u njima:
Drveće, lišće, vjetar i sunce potvrđuju kako je sve prolazno.

Guðbergur Bergsson rođen je 1932. u Grindavíku na Islandu. Diplomirao je pedagogiju na Islandskom sveučilištu za obrazovanje 1955., nastavio studij u Španjolskoj i diplomirao španjolski jezik, književnost i povijest umjetnosti na La Universidad de Barcelona 1958. Njegove prve knjige, roman Músin sem læðist (Miš koji se šulja) i zbirka poezije Endurtekin orð (Ponovljene riječi), pojavile su se 1961. Od tada je objavio brojne knjige raznih vrsta, kratke priče, preko 20 romana, knjige za djecu, autobiografske romane, i druge. Guðbergur Bergsson jedan je od najplodnijih islandskih prevoditelja sa španjolskog i stoga je odigrao važnu ulogu u predstavljanju španjolskih i latinoameričkih autora na Islandu. Njegove su knjige prevedene na nekoliko jezika, a roman Svanurinn (Labud) dobio je priznanja u mnogim zemljama. Film Áse Hjörleifsdóttir iz 2017. s istim naslovom temelji se na knjizi. Guðbergur Bergsson dobio je Nordijsku nagradu Švedske akademije 2004.