Cvijet (ulomak)

Pročitajte ulomak iz romana Cvijet Sölvija Björna Sigurðssona, objavljen u antologiji Svjetlucaju ledene perle u prijevodu s islandskoga Vanje Veršić. Ulomak iz njegova romana Kopernika pronađite u antologiji koja je objavljena u sklopu ovogodišnje Revije malih književnosti: Island.

Cvijet

Drugo poglavlje, #dijete s maskom

„Nakon Pepelnice nismo često viđali tu djevojčicu, tvoju prijateljicu“, rekla je starica, njegova majka, u trenutku kada je Bensi sjeo nasuprot njoj. „To mi se činilo neobičnim jer je dugo bila gotovo svakodnevna gošća ovdje u našoj kući. Ali tada se ono neobično dijete s maskom počelo motati susjedstvom i nitko na to nije obraćao posebnu pažnju, ni ja ni itko drugi. Bilo je to samo dijete koje je lutalo ulicama s papirnatom vrećom na glavi. Oko otvora za oči bilo je naškrabano nešto crno, kao i oko proreza za usta. Bilo je nešto jezivo u tom izobličenom papirnatom licu i bilo mi ga je žao vidjeti jer je Pétur kupio sve te maske za Pepelnicu i dao ih djeci za povorku to proljeće. Ti i Magga išli ste zajedno. Oboje ste dobili maske. Mora da ste oboje dobili maske jer ih je Pétur imao dovoljno i nije htio nikoga izostaviti. No ipak je ondje bilo dijete s papirnatom vrećom umjesto maske i nastavilo je lutati susjedstvom s tom vražjom vrećom na glavi dugo u jesen. Tek nakon što je Magga nestala prestali smo viđati tu vreću. Možda inače nikad više ne bih razmišljala o tome. Cijeli je svijet postao taj dan kada je nestala, moj Bensi, znam da razumiješ. Vrijeme stoji i ništa se ne mijenja. Uslijedile su teške godine, a ja sam imala toliko vremena za razmišljanje da je to ponekad bilo jedino što sam činila. Dijete s maskom. I je li nekako povezano s Magginim nestankom.“

Bensi je ustao i otišao u majčinu kuhinju napraviti kavu. U ormarićima je pronašao konzerve čiji je rok trajanja istekao prije mnogo godina. Bacio ih je u smeće, uključio stari aparat za kavu Quintet i pogledao kroz prozor gdje je dijete s maskom stajalo toga ljeta. Reći svojoj majci ono što je znao bilo je nakon svih ovih godina toliko besmisleno da više nije dolazilo u obzir ništa drugo nego nastaviti šutjeti o tome. Dok ljeta prolaze i lišće pada. Zvijezde nastavljaju iscrtavati uzorak koji otada uvijek prati Bensija. Isto nebo kao i tada, iste večeri u Reykjaviku. Dok je u ruci držao šalice kave i vraćao se natrag u dnevni boravak svojoj majci, barem mu se više nije činilo da su buđenja tijekom noći dolazila bez najave i iznenada, već da se zapravo mjesecima, pa čak i godinama budio upravo za ovaj dan, kada se plavkasto-bijeli obris planina na jugu urezao u noćni nebeski svod i kada istina konačno može izići na vidjelo.

Sölvi Björn Sigurðsson islandski je autor sedam romana, tri publicistička djela i šest zbirki poezije. Također je strastveni prevoditelj klasične poezije te je preveo djela Keatsa, Yeatsa, Rimbauda, Shakespearea i drugih na islandski. Rođen u malom pograničnom gradu 80-ih, Sölvi je većinu svojih dvadesetih proveo putujući Europom prije nego što je ponovno postao dijete iz malog grada u glavnom gradu Islanda. Godine 2020. dobio je Islandsku književnu nagradu za svoj roman Selta. Od tada je objavio još jedan roman i trenutno radi na sljedećem.