Oscari i ostatak svijeta

Za otprilike pet tjedana, 27. ožujka, održat će se 94. dodjela Oscara. Nedavno su objavljene nominacije, a Booksin tim za audiovizualne djelatnosti još je koncem prosinca objavio listu najboljih filmova 2021. godine. Primijetit ćete da je svega sedam od devet naslova na našoj listi nominirano za Oscara ili u kategoriji najboljeg filma ili u kategoriji najboljeg stranog, internacionalnog filma (japanski Drive My Car, inače rađen po priči Harukija Murakamija, nominiran je i za najbolji film i za najbolji strani film).

Nadstojnica Merida nije skrivala srdžbu: „7 od 9!? Pa to je nezamisliv šlamperaj!“

Istina, i nas je ražalostilo što je Akademija propustila nominirati čak dva filma s naše liste. No, što ćemo, u krajnjoj liniji mi smo slagali svoju listu, nije nam ni bila namjera gatati što će se naći na njihovoj. S druge pak strane pripadnici novohipsterskog življa zamjeraju nam upravo to da nam je filmski ukus vrlo blizak Akademijinom. Ljudima, dakle, ne možeš ugoditi. Nas u vezi Oscara, zapravo, najviše zanimaju dvije stvari: filmovi rađeni prema književnim predlošcima i oni iz kategorije koju u Americi zovu – najbolji strani tj. internacionalni film. Odlučili smo prelistati što se u toj kategoriji događalo u XXI. stoljeću, od 2001. do danas.

2001. – Pobjeda je otišla tajvanskom filmu Tigar i zmaj, valjda jedinom filmu Anga Leeja koji nas nikad nije zanimao. Pasja ljubav, predstavnik meksičke kinematografije, bio je naš veliki favorit.
2002. – Ničija zemlja Danisa Tanovića osvojila je prvog Oscara za Bosnu i Hercegovinu. Baš kako smo i priželjkivali, a iz prikrajka vrebala je začudna Amelie.
2003. – Slave Nijemci s Nigdje u Africi, adaptacijom istoimenog romana Stefanie Zweig.
2004. – Nagrada ide u Kanadu, točnije nama vrlo dragom filmu Barbarske invazije Denysa Arcanda.
2005. – Španjolski Mar adentro ili Život je more Alejandra Amenabara pobijedio je velikog njemačkog favorita Der Untergang.
2006. – Vrijeme je za Južnu Afriku, Gavina Hooda i književnost. Naime, pobjednički Tsotsi rađen je po romanu Athola Fugarda.
2007. – Izvrsni njemački film Život drugih Floriana Henckela von Donnersmarcka odnio je ispred nosa nagradu jednako izvrsnom danskom kandidatu – Nakon vjenčanja autorice Susanne Bier.
2008. – Krivotvoritelji (Stefan Ruzowitzky) po knjizi Adolfa Burgera nose Oscara za Austriju.
2009. – Japanski Odlasci pobijedili su u iznimno jakoj konkurenciji predstavnike Njemačke, Austrije, Izraela i Francuske. Spomenimo samo Valcer s Bashirom.
2010. – Pobijedio je argentinski predstavnik Tajna u njihovim očima, a naše najveće simpatije ostale su na strani jezivo dobre Bijele vrpce Michaela Hanekea.
2011. – Susanne Bier vraća se i trijumfira s naslovom U boljem svijetu. Danski film imao je dostojne konkurente, a jedan od njih bio je i Očnjak (Yorgos Lanthimos također će se vratiti koju godinu poslije s Miljenicom).
2012. – Veliki trijumf Asghara Farhadija i iranske kinematografije. Nader i Simin se rastaju zasluženo je osvojio Oscara i srca publike širom svijeta.
2013. – Nema iznenađenja, Michael Haneke i njegov potresni film Ljubav nose još jedno priznanje u Austriju.
2014. – Godina Paola Sorrentina! Njegova Velika ljepota je natprosječno dobar film, no mi smo navijali za Lov Thomasa Vinterberga.
2015. – Poljski predstavnik Ida (Pawel Pawlikowski) bio je izbor Akademije. Naš izbor bile su argentinske Divlje priče i ruski Leviathan.
2016. – Saulov sin odnosi Oscara u susjednu nam Mađarsku.
2017. – Trgovački putnik i novo priznanje za Asghara Farhadija! Nijemci i Danci imali su jake adute ove godine.
2018. – Fantastična žena (čileanski predstavnik) film je kojemu ne možemo prigovoriti, no naš favorit bio je ruski Nelyubov – kakva filmčina!
2019. – Meksički film Roma (Alfonso Cuaron) na mišiće slavi ispred nevjerojatno jake konkurencije – spomenimo samo Obiteljske veze (Hirokazu Koreeda).
2020. – Bila je to godina u kojoj je južnokorejski Parazit odnio sve, kako u glavnoj konkurenciji, tako i u kategoriji stranog filma gdje mu je jedan od konkurenata bio i makedonski film Medena zemlja.
2021. – Živo se svi sjećamo, danski Još jedna runda (povratak Thomasa Vinterberga) prikupio je više glasova od Quo vadis, Aida? naše susjede Jasmile Žbanić.
2022. - Ove godine naše simpatije su podijeljene, očekujemo troboj između japanskog, norveškog i talijanskog predstavnika. Drive My Car je favorit, no Joachim Trier i Paolo Sorrentino također imaju vrlo dobre priče.

Čuvena američka Akademija trudi se držati na oku cijeli filmski svijet, a to je sve samo ne lagan posao. Uvijek će nešto (ili mnogo toga) ostati ispod radara. Već sama nominacija za Oscara (ali i druge nagrade) skreće pažnju ne samo na određene filmove, već i na kinematografije zemalja iz kojih dolaze i to je svakako dobro.

Naravno, kinematografije velikih i bogatih zemalja mogu puno više uložiti u marketing i na taj način svoje filmske priče približiti očima članova Akademije. U ostatku svijeta življe je nego što se iz Hollywooda može vidjeti i filmski festivali poput venecijanskog, kanskog, berlinskog i mnogih drugih mogu iskoristiti priliku i promovirati filmove koji nezasluženo nisu došli u fokus slavne američke Akademije.

Premda su naslovi iz regije na dodjelama Oscara imali stanovitog uspjeha u XXI. stoljeću, moglo je vjerojatno biti i bolje. Među dobitnicima Oscara u kategoriji stranog tj. internacionalnog filma skroman broj je onih koji su rađeni po književnim predlošcima. U knjizi Zapečaćeno vrijeme veliki Andrej Tarkovski iznosi zanimljiva razmišljanja o odnosu filma i književnosti, ali o tome ćemo više drugom zgodom.

F.B., 18. veljače 2022., Zagreb