Program Booksa u parku izrastao je u gotovo 50-dnevni Književni Woodstock. Što je važnije, pitanje je sad – to što je baš Booksa u parku ili to što je Booksa baš u parku, a ne na Biokovu ili na nekoj drugoj lokaciji? I jedno i drugo jednako je važno!
Da, netko sitničav će reći – neš ti podviga, prešli najuži komadić Martićeve i ušli u park. Pa to je najkraća selidba u cjelokupnoj povijesti čovječanstva, ustaneš s klupice, protegneš se momački, učiniš točno dva koraka i eto te u parku!
Istina, no važnije od prijeđenog puta, koji fakat ne možemo nazvati dugotrajnom i opasnom avanturom, jest odlučnost Bookse da ostane u parku punih 47 dana i ondje uporno i na sve moguće načine širi ljubav prema književnosti. A brat-bratu, nismo ništa morali širiti, mogli smo mirne duše ostati na klupicama i raspravljati o tome je li Stranger Things potpuno besmislena, napuhana i razvikana serija ili tu ipak ima i nešto dublje, a dobre vibracije i ljubav neka širi tko hoće.
Lijepo, reći će sad isti onaj sitničavac, ali zašto se Booksa seli u park koncem proljeća i početkom ljeta, a ne, primjerice, koncem jeseni i početkom zime kada temperatura zna pasti i do plus 16 , pa i niže? Nije li to ipak malo ziheraški?
Ni slučajno! Svaka šuša može 47 dana ostati u parku tijekom studenog i prosinca. Obitavati na otvorenom po ovim vrućinama i nemogućim sparinama graniči s mučeništvom! Dok mnogi drugi lješkare u klimatiziranim prostorijama, mi po zvizdanu, na +35, ispaljujemo program za programom, a sve ne bi li običnim pučanima, i to za 0 kn, priuštili kvalitetne kulturne sadržaje. Kome se ne sviđa neka ide za par stotinjarki na Šalatu gledati Placebo ili Whitesnake čiji članovi imaju svaki po tisuću godina!
Da, uzvratit će sitničavi svat po treći put, ali vaša višetjedna okupacija parkića ima i ozbiljne posljedice. Prvo, dječica se od vas ne mogu igrati lanca-probijanca i drugih igara, i drugo – ljeto traje već tri debela dana, a vi niste izvjesili ljetne preporuke!
Prvo i prvo, dječica su koliko do jučer još išla u školu i sad će na moreno, a drugo i drugo, evo i ljetnih preporuka u pet izloga izloženih…
Pad Londona - China Miéville
Vrijeme misli – Vida Sever, Sana Perić, Marija Skočibušić, Enver Krivac, Igor Rajki, Maja Urban, Lovre Petrić, Lara Mitraković, Josip Čekolj, Espi Tomičić
Jedna žena – Annie Ernaux
Velik je misterij života - Marija Vinski
Voli me više od svega na svijetu - Mira Furlan
Prolazim kroz zidove - Marina Abramović
Mraz
Brisanje. Raspad
Wittgensteinov nećak
Gubitnik
Proust protiv potonuća - Józef Czapski
Bartleby i družba – Enrique Vila – Matas
Problem triju tijela – Liu Cixin
Pohvala melankoliji - László Földényi
Solenoid - Mircea Cărtărescu
Bogart i Seranoga – Zoran Roško
Minus sapiens – Zoran Roško
Pet izloga, sedamnaest naslova lako-teške kategorije. Lake – s izuzetkom možda dvije ili tri knjige sve ostale su stvarno lagane i s lakoćom se mogu nositi u plažnom ruksaku. Teške – nisu sadržajno lagane, katkad teško padaju na dušu i želudac, uz to, dok ih čitate, prorade i one moždane stanice koje inače vazda drijemaju jer ih rijetko upotrebljavamo. A, brate, i vremena su takva kakva jesu i nije baš mudro previše se opuštati, te mozak i živce slati na pašu.
Knjige iz ova četiri izloga morale bi vas držati budnima, umjereno napetima i spremnima na sve. Da, na sve.
F.B., 24. lipnja 2022., Zagreb
Od prvih dnevničkih zapisa koje objavljuje u Kulturi bilo je jasno s kakvim će novim formatom književnog Don Quijotea brojno čitateljstvo emigrantskog literatur-mjesečnika imati posla.
"Zemlja" u knjizi Ornele Vorpsi nije samo Albanija, već sve balkanske zemlje i svi balkanski narodi, a vjerojatno i šire. Piše: Katarina Jurčević.
Ornela Vorpsi vješto stvara atmosferu u kojoj se isprepliću ljepota i užas, nježnost i okrutnost, pružajući nam uvid u stvarnost života u Albaniji kroz oči onih koji su najviše pogođeni – djevojčica i žena. Piše: Lucas Legović.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.