foto:
foto: Neven Bucevic
Na ovogodišnji tportalov natječaj za najbolji hrvatski roman bilo je prijavljeno 46 naslova, a stručni žiri u sastavu kroatistice Andree Milanko, redateljice Anice Tomić, pisca Roberta Perišića, psihologa i kolumnista tportala Borisa Jokića te prevoditeljice i pjesnikinje, ujedno predsjednice žirija Vanda Mikšić odabrao je jedanaest polufinalnih naslova!
Oni su:
Sandra Antolić – Hrvatska mati (Vuković & Runjić)
Darko Cvijetić – Previše mi to. Osam djevojčica (Buybook)
Marko Gregur – Ekspozicija tame (Hena.com)
Ena Katarina Haler – Nevini (VBZ)
Miljenko Jergović – Rat (Fraktura)
Dragan Jurak – Katastrofe (Meandar)
Olja Knežević – Strada fortunata (Hena.com)
Doris Pandžić – Vi niste ovdje (Gradska knjižnica Rijeka)
Jurica Pavičić – Žigice (Stilus)
Lucija Tunković – Pupčana vrpca (Fraktura)
Marina Vujčić – Sigurna kuća (Fraktura)
Od nominiranih naslova na portalu Booksa.hr pisali smo o romanu Ekspozicija tame Marka Gregura, Nevini Ene Katarine Haler, Strada fortunata Olje Knežević, Pupčana vrpca Lucije Tunković, a prenijeli smo i kritiku na roman Previše mi to. Osam djevojčica koja je nastala na Bookstanovoj radionici za mlade književne kritičare.
Za roman Ekspozicija tame Nika Pulig istaknula je: „Knjiga Ekspozicija tame nagrađivanoga pisca Marka Gregura jedno je od onih djela čije turobne korice odgovaraju sumornome ozračju teksta, a pomalo pompozan, hermetičan naslov odražava autorov stil pisanja: uzvišeno, pomalo krležijanski, sporo, ali opet isprepleteno dovoljno zanimljivim događajima da se održi suptilna napetost.“
O romanu Nevini pisao je Filip Kučeković koji je naveo: „Kao i u prethodnom autoričinu romanu, i u Nevinima u središtu je obitelj koja nastoji uspostaviti svoj život nakon traumatičnog događaja rata. To više nije Drugi svjetski rat, nego rat nakon raspada Jugoslavije, nakon kojeg se obitelj hrvatskih Srba, majka s kćeri i sinom i svojim ocem, vraća rodno selo iz progonstva u Zagrebu, iz kojeg su također morali otići, kako je pretpostaviti, zbog svoje nacionalnosti. U nastavku se otkrivaju obiteljski sukobi i traume koji su ih oblikovali, patologije malog mjesta i njihov utjecaj na razvoj pojedinaca te što je sve dovelo do tragičnog kraja kojim roman završava.“
Za roman Strada fortunata Anamarija Mrkonjić navela je: „Radnja počinje in medias res i ono što naslov sugerira, to odmah i dobijemo – motiv putovanja (Dok putujem, mirna sam. str. 5). Pa kaže dalje: Ljudi o sebi kažu najinteresantnije stvari dok ne stoje čvrsto na zemlji. – odlično (!), taman se nahajpaš, po tom modelu bit će i roman, huška se još od blurba da je roman-ceste, ali tu „interesantnost“ ne dobiješ. U prvi plan iskače lik Magdalene, buntovne, progresivne žene koja nipošto ne razmišlja o braku, a njezin se cijeli svijet okreće zaljubljivanjem u bajronovoskoga junaka, 'čuvara svetih tajni'."
O romanu Pupčana vrpca pisala je Dunja Ilić koja je istaknula: „Pripovedačica Pupčane vrpce odlikuje se zrelošću koja se zaista retko viđa u autofikciji, i ne samo autofikciji, što je, naposletku, jedna od garancija kvaliteta ovog romana i, pored autorkinog talenta za pripovedanje, razlog zašto ću ga uvek iskreno preporučivati i uprkos zamerkama koje sam ovde pomenula. Ta zrelost je i ono što nam dozvoljava da, uprkos nekim sumnjama, poverujemo u srećan kraj, epifaniju kojom se roman završava.“
O romanu Previše mi to. Osam djevojčica pisala je Branka Todorović, polaznica Bookstanove radionice za mlade književne kritičare koja je navela sljedeće: „Autor ne izbjegava savremenost, štaviše, insistira na njoj. Pozivajući se na konkretna dešavanja na području čitavog Balkana, od devedesetih godina dvadesetog vijeka do danas, Cvijetić suočava čitaoca sa zlom koje je naša svakodnevnica već više od trideset godina. To zlo nije samo ratno, već i poratno. Nacionalistička retorika, djeca monstrumi, javne kuhinje koje nemaju novca za obroke, prljave bolnice - to je naša svakodnevnica."
Čestitamo nominiranim autorima_icama!
Izvor: tportal
Marko Gregur ovim romanom uspostavlja kontinuitet s ranijim djelima, potvrđujući svoje pomno, dubinsko i stilski precizno bavljenje lokalnim povijesnim temama u širem kontekstu.
U knjizi 'Stolareva kći' Marina Vujčić primijenila je objektivni pristup svojoj subjektivnosti te joj čitatelji mogu biti valjani partner u fokalizaciji događaja koje je zabilježila.