Ikar

Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo novu pjesmu Tomislava Augustinčića!

Ikar

***

poslužio sam se sobom kao podlogom s koje se mogu
odraziti, sebi samog sebe nudio sam za odbljesak; tako 
sam napravio, tako sam se učinio, tako sam izradio; ovaj 
odnos „je jedan način naslućivanja toga“.

uzeo sam se. „sa desnom rukom ispruženom naprijed“. 
ponudio sam, da bih bio koristan. 
u tom uzimanju, poslužio sam se mojim odbijanjem, 
odbijanjem mojeg svjetla, s površine mora. [lijeva noga 
napeta u dočekivanju, namotaj opruge, nabrekla od 
pokreta] „to, je tako / dugo“

načinio sam odraz. „[n]e bi mi bilo teško vidjeti u njemu …
rastvaram se, nestajem da bih izmaknuo“

odbio sam se od površine, od tla, dok se svjetlo odbijalo s 
mene. odbio sam sebe, odbio sam površinu, prihvatio 
samo odbijanje. „u snažnom pokretu prema naprijed“

odvojio sam, kao udarom, komad od cjeline, za posljedicu 
tog odbijanja. više nisam računao ni na što, niti sam 
ubrajan ili oduziman, niti sam pribrojavao ili oduzimao u toj 
oskudnoj računici dana.. 
odustao od prosjeka. [prasak]

odbacio sam se. „desna noga ispružena unatrag“
„[o]tuda, možda, slast [ ]: u njemu nemam nikakvu 
odgovornost“

nisam više bio prihvaćao niti bio pristajao. odskočio sam, 
nakon udara stopala o površinu, promijenio sam. naglo. 
„varijanta“. [možda previše naglo; prenaglo.]

odbacio sam od sebe, prestao držati i prestao se držati.
odbio sam. odbio sam se. tako istaknuo, presjekao se. 
„srušen“. [sada opet,] „[p]ropadam, podliježem…“

***

„[p]onovno izmisliti 'pažnju' previše je usko mada izazovno“
pazio sam budno. odlazio sam, pa sam išao uz odlazak, 
nema smisla čekati, kretao se u tom smjeru, od mjesta A 
do mjesta B. „u snažnom pokretu“

kretao, sam se, istovremeno, s tom željom, šumorenjem „u 
snažnom pokretu naprijed“. štitio sam tako, prilazio sam i 
primicao se, pohađao i polazio isto kretanje, sporo 
napredovao, brzo se razvijao. nisam bio namijenjen tome, 
mada me se to ticalo: poduzeo sam to, imao kao cilj, 
prodavalo se to ili ne.

kao da bih rukama mogao nešto osvijetliti, tako sam brinuo 
i nadzirao – slijedeći subjekt, slijedeći objekt, i jedno i 
drugo uhodio. „vrebam … grabeći / pipajući“

pratio sam jako dobro. „u desnoj drži […], u 
lijevoj nema ništa“. lako sam pratio, sakupljajući priopćene 
podatke i novosti iz zraka, pažljivo slušao mrmor u ušima, 
peckanje u obrazima, bučno stezanje u sebi.

pjevao sam i svirao svojim tijelom, taj isti šum izvan mene i 
u meni. „more zaplamtjelo zlatom“

***

obratio mi se nametljivo, saletio me i
„opusti se“. „prvi put uvijek boli“.
„treba se opustiti, kasnije postane ugodno“.
nitko nikada ne kaže kako se opustiti.
spopao me, uzeo me kao količinu, svojim rukama,
od veće količine – čega? nisam pripadao zraku.
mene od veće količine mene.
letio sam tako sporo da me bilo lako uloviti, uzeti u dlanove.
„[s]vaka studija i analiza mita slaže se
da je Ikar bio previše ambiciozan za svoje dobro“

iskušajmo metodu. „[s]nažan pokret prema naprijed“
zrak me iskušao. izvršio je radove potrebne za ono za
što je bilo potrebno. jesam li bio ukusan?
okusio sam se njegovim ustima: slan.
pun snažne, izrazite volje, želio sam.
„snažna, izrazita volja može biti bolest“,
može biti neprimjerena i neumjerena,
poremećaj, narušenost.
željeti pretjerano, može biti neizbježna
pogreška zbog pomanjkanja iskustva. 

***

prvo su se rasipale riječi; teško je riječima objasniti neizrecivost, grabežljivo grabljenje unutar i izvan sebe, zatišje trena, iza njega tihi mrmor vlastitog bubnjanja i bubrenja, posvećena neposvećenost u čekanju da riječ dođe sama od sebe.

pretpostavka je svo vrijeme bila pad.

sipko sam istresao na sve strane sve nizove koje su mi se davali, na svaki glagol niz brojeva pobrojiv na ruke, na svaki broj niz drugih glagola, i tako unedogled, neizgledno, postepenost svega razlomljena interpunkcijama kao dijakritikama, sve do sitnih čestica prašine koje su ispunjavale zrak, svaka čestica razgodak umjesto pogodak.

rastjerao sam svaku nedoumicu; nisu postojale razne strane, niti jedna niti druga niti treća.

izgubio sam mjeru u trošenju sebe.

zrak me rasčinio.

rasčinio sam se.

štavio sam se u kisiku.

nagrizao sam se dok me nagrizao, sve dok nisam bio odsječen.

sunovratio sam se.

sunce sija sjajnim sijanjem. i nikad ne svršava s time.

a u zraku ništa nije ravno, dapače,
uvjereni ste da ništa nije ravno, na vlastite oči
vidite zakrivljenost.

zakrivljenost zemlje razoružava. obuzima.

niti pad nije pravocrtan. pad je krivulja.

bilo je toliko postepeno da se praktički dogodilo odjednom.