max fuchs, Unsplash.
Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo dvije pjesme Josipe Marenić iz neobjavljenog rukopisa Hiraeth.
Kuća sada diše.
Na bračni krevet liježem poprijeko.
Pogled mi se sudara sa stropom.
Užitak opuštenih mišića ne da se opisati.
Nakon svega, napokon ću odmoriti,
naspavati se, napokon moći sklopiti trepavice,
bez straha od rušenja zidova.
Ovdje su zidovi plavi kao velika pučina.
Imaginarnu pupčanu vrpcu
nemoguće je prerezati oštrim nožem.
Ta je pupčana vrpca rastezljiva,
satkana od korijenja, od postanka,
tu, na mjestu na kojem sam začeta.
Osjećam hiraeth kako provaljuje
i raspetljava svaki moj živčani čvor.
Putuje van okvira postojeće stvarnosti.
Lebdim.
Kao lastavica iznad krovova
koja promatra prošlost,
lebdim.
Prstima češljam nebo.
Možda ispadnu snovi iz oblaka.
Za sada,
umjesto njih ispadaju sami češeri.
Ispod kičme osjećam baš svaki kamenčić
na kojem se prostire ručnik.
Obamrlost krade ljeto.
Plava ploha mora.
Plava ploha neba.
S vremenom brkam pojmove.
Da provjerim vrijedi li još fizikalni zakoni,
bacam plosnate kamenčiće u vodu.
Oni se odbijaju površinom
i uvijek na kraju
potonu.
No igra ipak prekida obamrlost.
Danas odustajem od dubokih značenja
i samo nastojim, što duže mogu,
ostati na površini.
Josipa Marenić (1982.) rođena je u Zagrebu, gdje je završila fakultet te i danas živi i radi. Voli more, šume, putovanja, šetnje i kave/ pive s prijateljima. Do sada je objavila dvije samostalne zbirke poezije Let ruku i Pjesme koje ti pripadaju, te zbirku nastalu u koautorstvu Nemoj svoju tugu vezati uz mene. Objavila je znanstveni rad Teologija hrvatskih marijanskih ikona na izabranim primjerima. Suradnica je na portalima Filmovi hr. i Kultura u Zagrebu za koje piše književne i filmske osvrte i kritike, te prati filmske festivale. Članica je Društva hrvatskih književnika i udruge Jutro poezije. Poeziju je prethodno objavljivala u renomiranim časopisima poput Zareza, Republike, Riječi, Književne Riječi, Književne Rijeke i drugima poput Alternatora i Balkanskog književnog glasnika. Uvrštena je u Antologiju Jutra poezije 2010.-2020. i zastupljena je u nekolicini zbornika. Rado gostuje na tribinama i pjesničkim događanjima.
Iz buduće antologije kolumbijske poezije, koja nastaje na inicijativu Marija Angela Quintera i kroz prijevode Željke Somun, predstavljamo prvu pjesnikinju: Andreu Cote.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.