Pukotine između običnog i fantastičnog

Booksina Revija malih književnosti prošle je godine kroz festivalski program i antologiju predstavila autore iz Magreba. Ove godine Revija je posvećena suvremenoj književnosti Egipta. Još jednom je selekciju autora napravila profesorica Zeina G. Halabi čijim uvodnim tekstom najavljujemo Reviju.

Revija malih književnosti održat će se od 28. studenog do 4. prosinca u Zagrebu, Dubrovniku i Rijeci. U sklopu Revije bit će predstavljena antologija naslova "Naše trube izazvale su tišinu". Uskoro donosimo više detalja.

***

Antologičareva dilema ne može biti veća. Kako izabrati pisce iz ogromne i raznolike književne scene kao što je egipatska? Iako smo ograničeni predstavljanjem samo živih pisaca, moramo uzeti u obzir brojne varijable. Neke su generacijske i lingvističke, a druge regionalne i stilističke.

Antologija Naše trube izazvale su tišinu sastoji se od kratkih priča, pjesama i ulomaka iz romana koji predstavljaju spektar egipatske književnosti i povijesnih generacija. Najraniju od njih, generaciju koja je stasala 1960-ih, koja je zadržala posvećenost pitanjima svog vremena, i koja se javila u kontekstu dekolonizacije arapskog svijeta, predstavlja ključni autor – Sonallah Ibrahim. Najmlađoj generaciji pripadaju pisci poput Ahmeda Najija, Naela el-Thoukhyja i Mohammada Rabieja, čiji je književni senzibilitet oblikovan u desetljeću koje je prethodilo i konačno dovelo do revolucije 2011. Između ove dvije generacije su Iman Mersal i Yasser Abdel Latif koji su 1990-ih utrli put za nove vizije poezije i proze te načine bivanja u jeziku.

Bez obzira na značajne razlike među čitateljima odabranih pisaca i nacionalnoj ili globalnoj cirkulaciji njihovih djela, svaki od njih govori glasom toliko jedinstvenim, a istovremeno toliko karakterističnim za književne struje u egipatskoj književnosti danas. Roman Ahdaf Soueif pisan na engleskom odlikuje ne samo arapska već i postkolonijalna subjektivnost koja propituje političku reprezentaciju i same granice prevodivosti. Ostali autori neprimjetno prelaze iz standardnog arapskog u dijalekt, svaki put ukazujući na estetske mogućnosti koje leže u međuprostoru arapskih registara.

Dakle, gdje je u tekstu ono političko? Ovo je možda najprovokativnije pitanje na koje suvremeni pisci moraju odgovoriti u ovom pretpostavljenom post-političkom estetskom trenutku. Političko je, uistinu, svugdje. Točnije, ono je u pukotinama između običnog i fantastičnog.

Obično u tekstu Yassera Abdel Latifa krije nasilje svakodnevnih susreta, nasilje koje dovodi u pitanje koncept pravde, nedužnosti i nostalgije. Fantastično u kratkim pričama Ahmeda Najija na početku govori u prilog groteski, ali u konačnici se otkriva kao psihoanalitički prikaz ontološkog i sublimnog. U prozi Naela el-Thoukhyja obično se otkriva između različitih registara arapskog jezika, temporalnosti i glasova kako bi ironično i ozbiljno ispričala putanju kretanja bespomoćne žene u potrazi za svojim smislom usred revolucionarnih zbivanja. Beskrajan gubitak i tuga nakon revolucije 2011. materijaliziraju se u opisu futurističke vizije zemlje potopljene nasiljem Mohammeda Rabieja. Gubitak preuzima drugačiju odoru u poeziji Iman Mersal koja cvjeta u običnom, a satirizira veličanstveno.

Odabrani književnici ne pronalaze se u nacionalnim modelima čitanja književnosti. Miral al-Tahawy ispituje granice, korijene, nostalgiju i u konačnici ostaje skeptična prema binarizmu Istoka i Zapada koji je do sad davao okvir unutar kojeg smo učili čitati arapsku književnost. Ovi pisci su ujedno i pasionirani čitatelji koji stalno prizivaju duhove pisaca iz prošlosti: Kafka luta prikazom apsurda i birokratskog opresivnog režima u tekstu Sonallaha Ibrahima; Mansoura Ez-Eldin s nama dijeli elegije za Kafku, Calvina, Fuentesa i Borgesa dok istražuje značenje pisanja i ulogu pisca; "Vrag vozi Vespu u šlapama" kaže nam Youssef Rakha i pri tome priziva Kavafija, Bolaña i Sergona Boulosa između stihova o hladnom prijateljstvu, iscrpljenim trgovima i antropomorfnim ružama.

Suvremeni egipatski pisci predstavljeni u Antologiji književnosti Egipta ikonoklastički su utoliko što dovode u pitanje književnu ortodoksiju. Uslijed političkog monoteizma, oni pojedinačno i kolektivno utiru put novom razumijevanju književnosti u nemapiranom trenutku koji nazivamo "suvremenost".

Zeina G. Halabi