Dr. Ostojić: vremenski stroj

PITANJE

Dragi doktore!

Ja sam Borka i nemam baš problem nego imam ideju! Čitajući problem Vašeg posljednjeg čitatelja kojem se dogodilo prelijevanje fikcije u realnost, došla sam na zamisao kako bih to mogla iskoristiti na dobar način.

Poznato je kako je ženama kroz povijest bilo onemogućeno djelovanje u znanosti, umjetnosti, filozofiji itd. i stoga danas isključivo muškarci preuzimaju zasluge za sva postignuća ljudskog društva. Kad meni dođe moj mlađi brat i kaže kako žene ne znaju matematiku jer nema nijedne poznate matematičarke, meni dođe da mu zveknem šamarčinu – i njemu, i svima takvima! Stvarno mi je dosta, kako poniženja kroz povijest, tako i ovakvog ruganja danas. Odlučila sam to promijeniti.

Čitajući roman H. G. Wellsa Vremenski stroj o putovanju kroz vrijeme, zaključila sam kako bih mogla pronaći način kako da iskoristim taj fiktivni stroj u realnosti. I što bih onda napravila? Otišla bih u, recimo, doba antike, našla bih mjesto gdje bi me dovoljno ljudi slušalo, i samo bih krenula:

Počela bih govor sa "I have a dream!"
Pričala bih im o Danteovom paklu, o izgubljenom raju, o Gregoru Samsi. Rekla bih kako su sve sretne obitelji sretne na isti način, a svaka nesretna na svoj.
Pokazala bih im prstom prema zapadu i rekla: Tamo vam je Amerika!
Rekla bih im da je Zemlja okrugla. Rekla bih: "I believe in America!"
Rekla bih im za molekule i atome. Udahnula bih duboko i rekla: uzela sam kisik!
Pjevala bih 'Odu radosti' i fućkala bih 'Requiem'.
Napisala bih na zid: e = mc2.

Nema šta ne bih! Sve bih pokrala i prezentirala neznalicama iz prošlosti. Mislim da bi to prilično promijenilo povijest u korist žena, a posebice u moju korist. Udžbenici iz povijesti bi svi imali moju sliku na naslovnici. Ime 'Borka Sor' bilo bi poznatije od nekakvog tamo Einsteina. Vratila bih se onda nazad u sadašnjost i mogla bih pitati brata: kad su muškarci izmislili išta značajno? Pravda bi bila izvršena.

Znam da je moja želja malo bizarna, ali je dobronamjerna. Recite mi, je li to izvedivo i je li to malo suludo? Zahvaljujem,

Borka

ODGOVOR

Poštovana Borka!

Ispravno ste primijetili kako se poremećaj o kojem sam pričao prošli put može iskoristiti u neke realne svrhe. Taj efekt književnosti je, međutim, pod direktnom kontrolom UN–a koji je zaključio kako bi postojanje vremenskog stroja unijelo preveliki nered u naše društvo. Zamislite samo da se svi koriste vremenskom mašinom: društvo ne bi težilo napretku u budućnosti, nego seljenju napretka u što dalju prošlost! Naposljetku bi Stephen Hawking držao predavanje iz atomske fizike u Altamiri, a Horvatinčić bi gradio ogromne crne zgrade usred prebivališta neandertalaca.

Dapače, ono što UN potiče je provođenje obrnutog trenda: naime, UN provodi plan gdje se sve realne opasnosti pokušava preseliti natrag u fikciju, i to onu najjeftiniju: u SF i fantasy romane. Sve opasnosti kao što su vremenske mašine, moćno prstenje, nesposobni čarobnjaci ili Darth Vader kao takav – potisnuti su u navedenu književnost. Priča se kako će uskoro i George Bush mlađi postati junak jednog SF romana poznatog autora.

Međutim, činjenica što su prijeteći efekti fikcije pod kontrolom UN–a ne znači nužno kako su posve nedostupni. Najpoznatiji primjer korištenja vremenske mašine je teorija kako su Aristotel, Sokrat i Eshil vremenski putnici, i to zato što odgovaraju opisu tri grčka studenta filozofije i dramaturgije koji su otišli na razmjenu u Ameriku i tamo zauvijek nestali. Premda teorija nije nikad znanstveno verificirana u literoterapeutskim krugovima, znanost nikada ne može u potpunosti otkloniti mogućnost dolaska do vremenske mašine iz Wellsova romana.

Vaša misija mogla bi biti veoma opasna za Vas, kako zbog mogućnosti neuspjeha, tako i zbog mogućnosti uspjeha (pogledajte što se desilo jednom Koperniku!) Međutim, kako je navodno rekao jedan suvremeni vremenski putnik, Timothy Parker iz Blackburna: "To be or not to be, that is the question!" Vi odlučite što god želite raditi sa svojom književnošću, a na tekstu je da potom vidimo kako će reagirati.

Dr. Ostojić