Dr. Ostojić: što je autor htio reći?

PITANJE

Poštovani gospodine doktore!

Zovem se Miro i obraćam vam se kao zaposlenik puba. Naš problem je više poslovni nego zdravstveni, ali čuli smo da ste najbolji u regiji za tumačenje kratkih priča i trebamo vašu pomoć. Ja sam šanker, sa mnom su još konobarica Ivona i konobar mali Šime. Pišem vam ovo pismo a inače se ne bavim pisanjem nego samo točim pića. Ali eto, došla ta kriza pa kaj možeš, svi moramo raditi više poslova. Tako i mi svi u pubu moramo i čitati i pisati, a čitanjem smo i došli u ovu nevolju.

Uglavnom, kak se bliži Sant Patriks Day a mi radimo u irskom pubu, došel nam je gazda da nas pripremi za događaj. Gazda je rekel da mi moramo imati najirskiji Sant Patriks Day s najluđom ekipom i da ćemo snimiti promo video a da bi se spremili, gazda nam je kopiral priče Dublinci od nekog Irca da mi to pročitamo. Rekel je gazda: pročitajte da vidite kaj znači biti Irac pa mi dovedite takvu ekipu na snimanje! I tako, uzel ja jednu priču, uzela Ivona, uzel mali Šime. Čitam ja čitam, sve tu nekaj čudno i neugodno u toj priči 'Sestre', radi se o nekom klincu koji se družil s paraliziranim popom. Ali gazda je rekao 'čitaj' i nema tu mile lale. I tak ja od crkve do crkve dok nisam našel nekog popa u kolicima i dovel ga na snimanje. Ivona je čitala neku priču 'Susret' u kojoj se pojavljuje klinac maskiran u Indijanca i neki brkati pervertit. Ona je lako našla dvojicu takvih, dovela i ona njih. Mali Šime čitao priču 'Eveline' i doveo neku luđakinju koja se sam dere "Derevon seron! Derevon seron!" Uglavnom postupili smo točno onak kak je gazda htel: doveli smo najirskije ljude koji su ujedno i najluđa ekipa u gradu.

Kad je gazda došel i vidil ovu našu šaku jada, sav je pocrvenil. Rastjeral je naše 'Irce' doma a nama naredil da opet pročitamo priče i da ako bude loše za Sant Patriks Day, da svi letimo s posla.

I sad, mi se pitamo kaj je gazda htjel reći tim pričama? Uopće nije pitanje kaj je pisac htjel reći, pisac je naprosto neki luđak koji piše o kolegama luđacima. Ali kaj gazda hoće? Kako da na temelju tih priča napravimo dobru atmosferu u našem pubu? Pomognite, doktore, inače bumo završili na ulici!

ODGOVOR

Poštovani Miro i suradnici!

Pred nekoliko godina otpisao bih ovakav slučaj i uputio vas da se obratite službeniku na književnoj burzi. Međutim, u vrijeme krize kad su toliki poslovi ugroženi (a nezaposlenost neminovno dovodi do ugroze zdravlja), ja kao pravi liječnik (odnosno, 'spriječnik') dat ću sve od sebe da riješim vaš problem i time uklonim mogućnost vašeg istinskog obolijevanja.

Što je, dakle, vaš gazda htio postići Joyceovim kratkim pričama o čudnovatim stanovnicima Dublina? Književna teorija godinama se bavi pitanjem 'Što je autor htio reći?' i 'Smijemo li se uopće pitati što je autor htio reći?', ali nikad se dosad nije upitala o namjerama šefova koji svojim zaposlenicima daju tuđe tekstove. Razloga su barem dva: prvo, jednostavnije je proučavati odnos autor – čitatelj, nego kompleksniji odnos autor – šef (čitatelj 1) – zaposlenik (čitatelj 2). Drugo, mnogi teoretičari nisu dovoljno socijalno osviješteni da bi prepoznali važnost ovog problema. A istraživanja, pak, pokazuju da 37% mobbinga na poslu potječe od šefa koji književnim tekstovima muči svoje podređene! Stoga ne smijemo ostati slijepi na ovaj problem.

Joyceovo djelo uistinu prikazuje Irce kakve ne bismo nikad voljeli upoznati, čak ni na St. Patrick's Day. Kako bismo otkrili što je vaš šef namjeravao tim pričama, poslao sam svoj stručni medicinski tim na ekspediciju u vaš pub da bi suptilno preispitali njegove dojmove. Nalazi su sljedeći:

• Gazda redovito konzumira velike količine alkohola. Postoje indicije da to utječe na njegovo čitateljsko iskustvo.
• Gazda je čitao Dublince na engleskom.
• Gazda nije znao da je čitao Dublince na engleskom.
• Gazda misli da se glavni lik svake priče zove William Wallace.
• Gazdu su u knjizi najviše fascinirale ilustracije irskih vilenjaka.
• Gazdino izdanje Dublinaca nema ilustracije.
• Gazda voli Irce jer misli da su slični Hrvatima.
• Gazda nije svjestan da su Irci iz Dublinaca zaista slični Hrvatima s kojima se druži.
• Gazda voli Dublince jer smatra da se radi o veseloj knjizi o pravim ljudima.

Ukratko, svi nalazi upućuju da iza gazdine namjere (kao, po nekima, i iza autorske) ne leži ništa. Stoga, kako biste sačuvali svoj posao, stavite mnoštvo zelenih ukrasa u pub, naručite muziku i osigurajte mnoštvo pića. Ukratko, radite svoj posao, a što se Dublinaca tiče, zapamtite staru poslovica: 'Hvali naslov, drž' se kraja!'

Dr. Ostojić