Dr. Ostojić: Vonnegut

PITANJE

Poštovanje, doktore!

Ja, kao, dekanica jednog od hrvatskih fakulteta, htjela bih iznijeti svoj stav, mišljenje, stajalište, teorijsko uporište u vezi neposrednih događaja. Htjela bih i Vas, doktore, priupitati za jedan savjet, intervenciju, lijek.

Evo, baš sam tokom ovih studentskih prosvjeda čitala Klaonicu broj 5, predivan roman Kurta Vonneguta mlađeg, jedan izvrstan, čvrsti, antiratni, postmoderni moderni klasik.

Billy Pilgrim, junak romana, iznosi strahote koje je vidio tokom Drugog svjetskog rata (i kasnije) te ih sve komentira riječima: 'So it goes.' Tako to ide, ne? Uz sve strahote koje se događaju oko nas, čovjek mora biti svjestan da stvari jednostavno - idu tako. Billy je to naučio od simpatičnih, mudrih, neobičnih, polivalentnih posjetioca s planeta Tralfamadore. Ja sam to naučila od Vonneguta. Nadam se da će i kolege studenti naučiti to putem ovog ambivalentnog, burnog, raskrinkavajućeg, represivno - represirajućeg prosvjeda.

Jednostavno, ne vidim zašto se diže tolika pompa među studentima oko tog plaćanja obrazovanja. Kako da se čovjek živcira kad zna da će svijet propasti zbog jednog tehničkog eksperimenta na planetu Tralfamadore? Sve se to već dogodilo, i ono što će se dogoditi se dogodilo pa čemu onda toliko živciranje? Nazvala sam svog prijatelja profesora, jednog finog, učenog, nadarenog, elokventnog gospodina, i rekla sam mu da kaže studentima da hitno pročitaju roman. Ali kome da kaže? Nitko mu ne dolazi na predavanja. To je šteta.

I sav taj pritisak koji se stvara putem te blokade sad pritišće i mene. Mučna je atmosfera. Studenti su tako ogorčeni, umjesto da se postave samo malo postmodernije. Kako da se ja postavim? Najradije bih i ja pobjegla na neko vrijeme na planet Tralfamadore. Kako da pobjegnem, doktore? U fikciju ili u realnost, bilo gdje?


ODGOVOR

Poštovana dekanice!

Slažemo se oko zadovoljstva romanom Kurta Vonneguta, ali vjerujem da je Vašem nemedicinskom stručnom aparatu ipak izmakla jedna činjenica u vezi filozofije koju zastupate: autor je, naime, tu filozofiju postavio u Dresden tokom bombardiranja.
Nasuprot nesvjesnom podrazumijevanju svakog čitatelja da se događaji u romanima naprosto pojavljuju slučajno, autor ipak s nekom namjerom postavlja baš tu filozofiju uz taj prostor. Vjerojatno želi da navedena filozofija bude odražena tim događajem (i obrnuto) - to se inače zove jukstapozicioniranje. I sad, dok vanzemaljci simpatično govore o svojoj filozofiji, sve to izgleda prilično benigno i prihvatljivo. 'Tako to ide.' Međutim, u trenutku kada bombe lete okolo i nepotrebno ubijaju civile, a Billy zaključuje da 'tako to ide' - to relativiziranje važnosti događaja u tom kontekstu postane malko zastrašujuće. Zar stvari trebaju tako ići? Zašto se Billy to ne pita? Zašto se vanzemaljci to ne pitaju? Znanstveni aparat je povukao ta pitanja iz knjige. Vi kao čitateljica možete primiti ta pitanja i primijeniti ih po volji.

Tako da Vaš bijeg na Tralfamadore neće promijeniti tok stvari. Možete provesti dvadeset godina na drugom planetu, ali će se stvari na Zemlji i dalje događati. Obilježje stvari, osim toga da 'tako idu', jest i to da idu. Nema efikasnog bijega. Osim u Brazil. I tamo stvari idu, ali je dobro uloviti nešto boje prije početka turističke sezone.

Dr. Ostojić