Dr. Ostojić: Sweet Home Horvatska

PITANJE

Dear doktore!

My name je Steve. Moji baka i dida su iz Horvatske. I live and work hard na Wall Streetu i sad kad sam prešao forty godina, odlučio sam maknut se od stress and anxiety Amerike i doći natrag u domovinu, u 'suburb - country', u Horvatsku.

Horvatska nije samo moja domovina nego je i beautiful country. More, jezera, životinje, otoci, gradovi, države... beautiful! Jednog dana sam bio jako umoran - bila je economic crisis i imali smo full puno posla. Ležao sam doma, skrhan od radnog dana, drinking my scotch, i odjednom sam si rekao - hey, Steve, why don`t you go back to Horvatska? I odmah sam si odgovorio - yes!!
 
Ono što mene ipak brine, doktore, je kako ću se ja integrate back in Horvatska. Hoće li mene ljudi primiti? Hoću li se osjećati welcome? Ne znam puno o Horvatska i njenoj culture jer su moji roditelji rano otišli u America i odsanjali svoj American dream, ali sad sam se ja probudio i hoću natrag u horvatsku stvarnost, Croatian reality. Htio bih naučiti i htio bih postati jedan od Horvata, jednog dana - zašto ne - otići na utakmicu i bodriti naše zajedno s ostalima. Horvatska!

Htio sam naći neki good self-help priručnik kako da se prilagodim Horvatskoj - 'How to get along in Croatia' - but nothing, nitko to ne izdaje. Ne vole nas ti veliki, ni Amerikanci ni die Zgermans, a ni Francuzi, tek sad mi je to jasno! I sad, pošto sam čuo da ste vi expert na tom polju (Horvati - tako mali narod, a tako puno experts!), pitam vas biste li mi mogli preporučiti (recommend) neku dobru literature da ja pročitam i naučim kako se uklopiti? Thanks,

Steve Adamovich


ODGOVOR

Poštovani Steve!

Evo, drago mi je što se vraćate u Hrvatsku. Siguran sam da ćete doživjeti mnoga (lijepa) iznenađenja. U Hrvatskoj možda nećete doživjeti stres Wall streeta, ali mogli bi vas dočekati novi šokovi: malo je poznato da pjesma Led Zepellina 'Dazed and Confused' nosi podnaslov 'A lunch in Croatia' i govori o jednoj prilici kad su Plant i Page ručali u jednom zagrebačkom restoranu prije svog koncerta, a u restoranu su svirali Baruni. E, to vam je međukulturalni šok!

Što se Vašeg upita tiče, ne znam koliko Vam mogu pomoći. Na pamet mi pada studija Thomasa i Znanieckog A Polish peasant in Europe and America - studija o poljskom radniku temeljena na pismima koje su autori istraživanja našli u smeću. Znakovit primjer kako se čitanjem smeća može doći do korisnih spoznaja! To je prvi primjer kad su sociolozi temeljili svoje istraživanje na osobnim pismima i autobiografijama ispitanika. Analogno tome, Vi se možete poslužiti knjigama gospodina koji je slične sudbine kao i Vi: gospodin Boris Mikšić je napisao dvije knjige o svom iskustvu - Dečko s Trešnjevke i Hrvatski san, ako se ne varam.

Što se same integracije tiče, moram priznati svoju nemogućnost da Vam dam neki konstruktivan savjet. Vjerujem da postoje 2 poznata načina putem kojih je čovjek druge kulture prihvaćen u Hrvatskoj. Prvi način se tiče osoba ne-bijele boje kože i uključuje operaciju a la Michael Jackson. Dotična operacija može donijeti nepovratne zdravstvene i estetske posljedice, ali će Vas spasiti od posljedica rasizma. Postoje vjerovanja da je spomenuti Boris Mikšić prije bio crnac i da se podvrgnuo navedenoj operaciji - danas izgleda tako kako izgleda, ali se zato prilagodio društvu: osvojio je treće mjesto na prošlim predsjedničkim izborima.

Drugi način je igranje za nogometnu reprezentaciju. To je jedan ekspresni način putem kojeg ne morate naučiti čak ni jezik. Nemojte se obeshrabriti ako imate 40 godina i nemate talenta: hrvatski nogometni klubovi su široka srca i prihvaćaju čak i takve.

Zapravo, Hrvatska prihvaća ljude bez obzire na sve njihove mane. Sude jedino na temelju vjere, spola, etniciteta, boje kože... ali dok ste bijeli Steve, a ne Stevo, bit će sve u redu.

Dr. Ostojić