Dr. Ostojić: strah od Venecije

PITANJE

Poštovani doktore!
               
Zovem se Herman i imam bračnih problema s intepretacijom djela. Mislim da se radi tek o svađici između moje supruge i mene, ali je nevolja u tome što bi nam ta svađica mogla upropastiti naš romantični izlet u Veneciju povodom godišnjice naših zaruka.
        
Dok sam ja listao turističke priručnike za Veneciju, moja bolja polovica nam je donijela iz knjižare naslov Thomasa Manna Smrt u Veneciji – naslov mi je odmah upao u oči kao neprimjeren za ovakvo lagodno putovanje (smrt uvijek upropasti romantična putovanja!), ali moja gospođa me odmah uvjerila da se radi o jednom rudimentalnom djelu europske kulture. 

Svađica je nastala kad je moja draga započela raspravu o knjizi tokom večere, što je uvijek nezgodno: ljudi raspravljaju, a večera se hladi. Uglavnom, moju ženu (koja također ima spisateljskih aspiracija, a i talenta!) djelo je iznimno pogodilo – sad se boji Venecije kao grada, boji se strašne atmosfere koja dočeka stranca u gradu, boji se gondolijera, boji se svinjske gripe i, naravno, boji se smrti. Međutim, kako sam ja vidio djelo, radi se o nekom kakti slavnom umjetniku koji piše skroz bitna djela, a zapravo je obični stari perverznjak. Odmah me lik podsjetio na onog Polanskog. I sad, ako je to glavni lik, čemu nerviranje? Naravno da je njemu sve čudno u Veneciji kad je on čudak. Ali kad sam rekao "draga, pa taj Aschenbach ti je najobičniji pervertit", ona se odmah nadurila. Zaista, moja supruga je veoma pametna i pažljiva žena, ali kad se identificira s nekim likom iz djela, postane sasvim druga osoba!

Doktore, ono što Vas ja molim je da razmotrite našu situaciju i da procijenite tko je u pravu od nas dvoje u interpretaciji tog djela? Mene bolja polovica često zna prečuti kad joj kažem neke stvari, ali si mislim da će Vas ipak poslušati jer ste nekakav kakti autoritet u području književnosti, ne? Zahvaljujem na pomoći,

Herman

ODGOVOR

Poštovani Hermane!

Eh, teško li je biti s kreativcima i filozofima u braku! Osim uobičajenih svađa oko svakodnevnih sitnica, čovjek treba naći volje i živaca za svađe oko transcendentalnih tema! Može se reći da pronalaženje 'točne interpretacije' upravo i jest to – borba između više ravnopravnih značenja.

Sviđa mi se Vaša ideja kako je Aschenbach parodija Polanskog – to je jedna borhesovska ideja kako je vrijeme nelinearno - djela iz prošlosti mogu komentirati sadašnjost. To je moguće jer djela nisu strogo usidrena u jedan kontekst i jedno značenje, nego djela, što je nama znanstvenicima drago, otvoreno žive kroz različite kontekste i različita čitanja. Međutim, ushićenje znanstvenika koji vidi da je djelo živo prelazi u stravu znanstvenika koji vidi da je to djelo čudovište! Mislim da se i Vaša interpretacija otrgla s lanca i uzrokovala nevolje u vanknjiževnom svijetu. Ne mogu nazvati jednu od interpretacija ispravnom jer bi mi za takvo što trebala strukturalistička medicinska aparatura koja je dostupna samo u prestižnim francuskim klinikama. Mogu Vam savjetovati da napravite ono što, imam osjećaj, često i radite – napravite kompromis, tj. složite se sa suprugom oko njene intepretacije. Venecija i jest takav grad koji je i impresivan i smrdljiv, i veličanstven i u raspadu. Veneciju najbolje opisuje groblje na otoku San Michele – predivno je, ali je ipak groblje. Takav podvojeni osjećaj vjerojatno i jest iskustvo koje sa sobom nosi skoro svaki turist i taj osjećaj, na kraju krajeva, je normalan i neće nikoga ubiti (osim fikcionalnih likova). Složite se sa suprugom i suočite se sa strašnom slikom Venecije – i bit će Vam super na putovanju.

I naposljetku, pokušajte izbjeći čitanje istih knjiga kao supruga, posebno ukoliko se radi o djelima modernizma. Čitanje drugačijih knjiga od partnera je tajna skladnog braka.

Dr. Ostojić