Dr. Ostojić: Shakespeare ili Hamlete, začepi!

PITANJE

Poštovani doktore!

Ja sam profesor hrvatskog u jednoj srednjoj školi i ovdje radim već preko deset godina. Ne smijem odati svoj identitet jer bi me učenici rastrgli živog da saznaju da imam medicinski problem.

Doktore, već duže vrijeme osjećam tegobe u čitanju književnosti zbog posla kojim se bavim i čim sam čuo da mi Vi možete pomoći, odlučio sam Vam se javiti. Moj problem je što nakon toliko rada sa srednjoškolcima više naprosto ne mogu podnijeti nečije blebetanje. Biti sa trideset trivijalnih, napornih, glasnih balavaca u istoj prostoriji svaki dan, boriti se sa svakim od njih - to me polagano izjeda! Ne mogu podnijeti suvišne govorancije i poživčanim svaki put kad vidim da netko blebeće nadugo i naširoko.

E sad, problem je što mi to živciranje predstavlja problem u čitanju, konkretno u doživljavanju Shakespearea. Jeste li, doktore, opazili koliko likovi kod Shakespearea pričaju? Koliko melju?! Svaki put kad uzmem bilo koje Shakespearovo djelo, dobijem napadaj neuroze, počnem vikati na knjigu! U svakom Shakespearovom djelu likovi moraju nepotrebno dugo i nepotrebno blesavim vokabularom pričati i pričati u beskraj! Puk koji klepeće kroz cijeli prokleti San ivanjske noći! Lear koji ne prestaje lupetati! Hamlet koji razglaba i razglaba i uvijek iznova izokreće svaku svoju vražju riječ! Jago koji ga sere unedogled! Otelo koji se razvezao! Ofelija koja kokodače i pokazuje toliko malo karaktera u odnosu na broj izgovorenih riječi! Ne mogu to izdržati! Šuti, Puk! Tišina, Lear! Hamlet, u zadnjoj klupi, začepi! Jago, van! Otelo, da te nisam više čuo! Ofelija, umukni! Romeo, ne rasteži! Julija, popij više taj otrov! Ričarde treći, kraljevstvo da prestaneš kenjati! ...

Doktore, vidite do čega je došlo? Naprosto nemam više živaca za remek-djela i ne mogu ih ni čitati u miru, ni predavati u miru, ništa ne mogu. Kako da pređem preko toga? Kako da uživam u kvalitetnoj knjizi? Pomagajte!

profesor X


ODGOVOR

Poštovani profesore!

Šteta što patite od tog problema: šteta je za Vas jer propuštate uvidjeti značaj u Shakespearovim dijalozima, a šteta je i za učenike što imaju takvog živčenjaka za profesora.

Da bi izliječili svoje živce, morate ipak poći doktoru za živce, a ja ću vam pomoći onoliko koliko Vaš problem spada u polje znanstvenog predmeta medicinskog ogranka kojim se bavim! Mogu Vam preporučiti alternativne načine uživanja u Shakespeareu.

Za Vas bi bilo najbolje kad bi se snimila verzija Hamleta gdje bi Hamleta glumio Clint Eastwood. Bez suviše riječi, škrti dijalozi, odlučna volja glavnog lika... doduše, i sam kraj bi onda drugačije izgledao. U prvom činu bi Clint izveo kralja na prašnjavu cestu, u dvoboju bi ga ustrijelio poput pustinjskog psa te odjahao dalje kroz dansku preriju... nažalost, takve verzije nema i to, uostalom, nije Shakespeare kakvog pokušavate pročitati.

Ono što postoji i predstavlja validnu izvedbu Shakespearovih komada nalazi se u kolekciji kratkih filmova pod imenom Silent Shakespeare. Radi se o 7 filmskih verzija raznih Shakespeareovih drama koje su snimljene tokom ere nijemog filma. Kako izgleda Kralj Lear s pratnjom klavira, u maniri nijemog filma? Kako glumci bez riječi uspijevaju odigrati Oluju? Takva tiha izvedba remek-djela, čini mi se, jedini je način na koji možete zasad uživati Shakespearovea djela. Ako Vam zvukovi vanjskog svijeta smetaju, ovakav tip filmske umjetnosti bit će savršen za bijeg od istog. Samo pazite da se zvučnom izolacijom na kraju ne pretvorite u Prousta.

Dr. Ostojić