Dr. Ostojić: roman katastrofe

PITANJE

Poštovani doktore Ostojić,

obraća vam se doktor Obrvić, svjetski priznati neurokirurg i vaš dugogodišnji kolega. Znam da naši odnosi nisu idealni otkad sam vas nazvao 'diletantom', a literoterapiju 'izmišljenom granom alternativne medicine', ali obraćam vam se ne kao suparnik ili kao autoritet, nego kao pacijent. Naime, bolujem od teške bolesti koja me priječi u obavljanju svog časnog posla. Analizom simptoma i pregledima koje sam napravio na sebi, odbacio sam sve preostale dijagnoze i došao do nevjerojatnog, ali neumoljivog zaključka: razbolio sam se jer sam pročitao roman.

Laički rečeno, glavni simptom mog stanja je nemogućnost kontroliranja udova: ruke mi se tresu i dobivam grčeve u nogama. Uz to, osjećam zatezanje u sljepoočnicama i napetost u ramenima. Da se radi o nekom drugom, zaključio bih da je riječ o iznimnom stresu, ali ja stres ne doživljavam. Naravno, simptomi me muče jer mi onemogućuju vršenje operacija i spašavanje života što je (kao što znate) osnovan dio našeg poziva i Hipokritove zakletve. Postoji više dijagnoza na koje sam sumnjao i postoje jasni razlozi zbog kojih sam ih odbacio – ali to su visokostručne stvari kojima neću opterećivati vas i vaše simpatične čitatelje. Ono što valja znati je da me put naveo do vaše oblasti.

Roman koji je uzrokovao moje stanje je Besnilo Borislava Pekića kojeg mi je preporučio kolega neurokirurg iz Beograda, doktor Divac. Djelo prati epidemiju psećeg bjesnila na Heathrowu i, među ostalim likovima, pratimo i niz liječnika koji se bore protiv epidemije. Ukratko, možemo vidjeti dva ekstrema između humanog doktora koji se ograničuje na smanjenje boli pacijenata koji će sigurno umrijeti, te nehumanog doktora koji istražuje lijek protiv bjesnila. Zašto je prvi human, a drugi ne? Vi ste pročitali knjigu pa znate, a vaši čitatelji neka je također pročitaju. Ukratko, roman je istaknuo bitna etička i praktična pitanja naše struke te sam intelektualno uživao u njemu. Međutim, utjecaj romana na moje zdravlje nije nimalo ugodan. Stoga nemam druge nego upitati vas što se to, pobogu, događa?

Osobno, smatram da liječnik koji nije sposoban sam izliječiti svoju bolest ne zaslužuje terapiju. Da se ovo tiče tek mene, prije bih skončao nego se obratio drugom liječniku (pogotovo vama!) Međutim, ovdje mi je stalo do svojih pacijenata. Primite moj slučaj zbog njih.

ODGOVOR

Poštovani doktore Obrvić,

u srži svih naših međusobnih i vaših osobnih problema nalazi se kompetitivna priroda medicinskog svijeta. Naime, premda je odnos liječnika i pacijenta nesebičan i empatičan, odnos između liječnika i liječnika (ili liječnice!) nalikuje susretu dva primata koji se bore za ženku. Liječnici različitih disciplina natječu se čija je disciplina bolja, a liječnici istih disciplina tko je bolji doktor. Tako vam je i vaš kolega doktor Divac - zapravo vaš ljuti protivnik - namjerno preporučio knjigu za koju je znao da će pogubno utjecati na vašu liječničku djelatnost. Doktor Divac počinio je veoma neetičnu i potencijalno ilegalnu radnju, ali kako je i sam Hipokrit znao reći, "u sukobu između liječnika i liječnika sva su sredstva dopuštena”.

I najmlađi studenti književne medicine lako će zaključiti da knjiga koja govori o epidemiji opasne bolesti nužno ostavlja jak učinak na čitatelja. Brojni čitatelji Besnila tako su završili kod literoterapeuta s pjenom na ustima. Međutim, vas nije pogodila priča o psećem bjesnilu, nego priča o liječnicima - vašim kolegama.

Valja napomenuti kako je Besnilo, unatoč brojnim referencama i filozofskim temama, zapravo djelo koje pripada popularnom žanru romana katastrofe. Takva popularna djela, laički rečeno, vode čitatelja na putovanje u svoj fantastičan svijet. Kad ste se vi našli u tom svijetu i tamo zatekli kolege liječnike koji rade na epidemiji neizlječive bolesti, smjesta ste preuzeli kompetitivni modus operandi: htjeli ste nadvladati ostale kolege i sami pobijediti moćni rhabdovirus. Međutim, kako poraziti fiktivne doktore? Kako pronaći lijek za bolest koju je svemoćni autor proglasio (ne)izlječivom? Takav napor može uroditi samo neuspjehom, a zbog tog poraza i osjećaja bespomoćnosti dobili ste simptome koje navodite u svom pismu.

Da biste se izliječili, ma koliko vam to bilo odbojno, morate provesti nekoliko tjedana kao doktor opće prakse. Kroz neposredni kontakt isključivo s pacijentima i kroz liječenje jednostavnih prehlada i gripa, ponovno ćete steći samopouzdanje i empatiju te će simptomi nestati. Bit ćete ponovno sposobni za borbu na život ili smrt s kolegama liječnicima. I vjerujte mi: ovu terapiju preporučujem vam kao dobar liječnik pacijentu, a ne kao osvetoljubivi liječnik svom mrskom kolegi.

Dr. Ostojić