Dr. Ostojić: Rainer Maria Rilke

PITANJE

Dobar dan!

Obraćam Vam se, doktore, jer sam u procesu čitanja i razumijevanja jednog djela došla do one točke kada ću ili položiti oružje pred Ignorancijom ili ću potražiti nečiju pomoć. Odabrala sam ovo drugo.

Ja sam Vam, doktore, racionalistkinja. Možda bi bilo preciznije reći da sam 'dijete prosvjetiteljstva'. Razum, znanost, obrazovanje... sve su to vrijednosti mog života. U svom, da tako kažem, bivstvovanju mnogo polažem na cjeloživotno obrazovanje. Mimo seminara iz prirodnih znanosti te pokojeg iz društvenih znanosti (onih pravih, a ne šarlatanstva!), također sam uzela kanonska djela svjetske književnosti te ih krenula čitati s ciljem ne samo da ih pročitam nego i da razumijem njihovu veličinu. To mi je išlo sasvim dobro dok nisam došla do djela Zapisci Maltea Lauridsa Briggea, autora Rainera Marie Rilkea. Doktore... što je to? Kakve su to papazjanije? Ti zapisci se ne mogu svesti na ikakav racionalno objašnjiv sistem. Pokušavala sam na svakojaki način racionalizirati njihovu veličinu, ali nisam uspjela. Svaki put kad bih pronašla način komunikacije s tom biografijom (ili dnevnikom?), to djelo bi mi na sljedećoj stranici zabilo nož u leđa.

Zapisci mi ne daju mira. Ili su u kanon ušli greškom (što bi bila sumnja u rad mnogih velikih umova prošlosti), ili naprosto nisam svjesna objašnjenja. Doktore, možete li mi Vi dati neke upute za razumijevanje? Kvragu, ja jesam osoba koja voli reći bobu bob, a popu pop, ali spremna sam i reći bobu pop, a popu bob ako za to postoji logički opravdan razlog. Možete li mi ga Vi dati u slučaju ove knjige? Hvala.

Martina J. iz Karlovca

ODGOVOR

Martina!

Imam dobre vijesti za vas: možete se potpuno umiriti budući da je nemir koji su Zapisci unijeli u vas potpuno normalna stvar kad pričamo o ovoj knjizi. Prije čitanja svakog vrha svjetske književnosti čovjek treba imati na umu da je to VRH, a za penjanje na vrh potrebni su trening, čvrsta volja i, naravno, kovčeg s prvom pomoći. A Zapisci - Zapisci su Mont Blanc!

Zapisci su jedna od onih modernističkih knjiga koje svojom nejasnošću i odbijanjem da komuniciraju s čitateljem pokušavaju dočarati dojam abnormalnosti u svog čitatelja. Odmicanjem od normalnog načina razmišljanja, takve knjige šokiraju čitatelja i ukazuju mu na to da postoji nešto drugo mimo onog što se smatra 'normalnim'. Možda će vas uznemiriti ta spoznaja, ali ova knjiga i želi isfrustrirati osobe kao što ste vi, osobe koje polažu puno na prosvjetiteljski razum i na znanost.

Drugim riječima, ova knjiga nema neku tajnu koja će unijeti red i sklad u značenje djela - i baš u tome i jest tajna! Demotiviranost osobe već kad pročita naslov (kome se da čitati zapiske nekog skandinavskog anonimusa?), apsolutna nepovezanost epizoda u knjizi, besmislenost i nevažnost samih tih epizoda, nadnaravni elementi... očaj koji osoba osjeća tokom čitanja je najnormalniji na svijetu. I to vjerojatno i jest potrebno čovjeku - da ga nekad nešto 'prodrma' iz normalnog načina razmišljanja, da ga isfrustrira, izludi... da na kraju osoba samo baulja kroz Zapiske i prati sugestivnost tih neobičnih rečenica. U tome je veličina ove knjige.

Stoga je stavljanje ovakve knjige u kanon i stavljanje sličnih djela (Rimbaud, Mallarmé) u lektiru najbolja stvar koju je država mogla napraviti za percepciju takvih djela. Za djelo koje želi frustrirati svoju publiku nema bolje stvari nego da je predaš nekom čovjeku i kažeš mu da to mora pročitati jer je to velika knjiga. I dok ljudi čupaju kosu prilikom čitanja tih djela, Rilke i Rimbaud se na nekom drugom svijetu cerekaju, kartaju šnaps i, da prostite, drogiraju.

Dr. Ostojić