Dr. Ostojić: Platonov dupli pas

PITANJE

Poštovani doktore!

Ja sam Maksimilijan Liberić, profesionalni stručnjak za nogomet i nogoloptačke discipline. Rad u mojoj struci naročito je stresan kroz cijelu godinu, a u vrijeme kad ostali ljudi završavaju s poslom i odlaze na godišnji odmor, tek tad za našu struku počinje najzahtjevniji period: europska prvenstva, kupovi konfederacija, klupska svjetska prvenstva... Ove godine, pak, moram se posve izuzeti iz živućeg svijeta kako bih 6 sati dnevno pratio utakmice predviđene programom svjetskog prvenstva, te kako bih ostatak budnog vremena proveo kontemplirajući o odgledanim mečevima.

Kad sam tek ušao u ovu struku, ušao sam kao mlad i nadobudan nogofil i nogometofil. Međutim, svakim novim prvenstvom kao da mi pažnju sve više odvlače druge stvari. Ovo prvenstvo, pak, izuzetno teško pratim jer sam fasciniran Platonovom filozofijom. Veoma mi je teško gledati španjolske krilne igrače kako uzaludno probijaju švicarski bunker dok u isto vrijeme pratim Platonove bravure. Znate li da on ne igra samo na jednom terenu, nego na čak tri terena (od čega je jedan onaj pravi, idealistički!)?Platonove filozofije nisu ograničene samo na vanjske terene, nego se, u slučaju jake kiše (koja tako namoči nogometni teren i učini nogomet nemogućim!), cijela filozofija seli indoors, u posebne špilje. Sam Platon se, pak, u svojoj filozofiji snalazi kao najveći fantasista: omiljeni trik mu je dupli pas sa protivnikom (!), a vičan je i u obrambenim paradama, uklizavanjima, te se ističe izvrsnim driblingom kojim bez ikakvih filozofskih problema prolazi kroz trojicu. Takva vještina filozofiranja i galvaniziranost tokom dvoboja mu je priskrbila titulu višestrukog prvaka Države! I kako, kraj takvog Platona, gledati suvremeni grčki bunker? Kako?

A opet, to mi je posao. U idealnoj državi svatko radi neki posao, a meni je namijenjeno obavljanje posla stručnjaka za nogomet i nogoloptanje. Možete li mi vi pomoći, prepisati neke pilule ili tekstove koji će mi dignuti koncentraciju i zgaditi Platona na neko vrijeme? Nema druge nego da posegnem za umjetnim, medicinskim sredstvima.

Maksimilijan

ODGOVOR

Poštovani Maksimilijane!

I ja, kao liječnik, morao sam prekinuti godišnji odmor radi nepredviđene navale na ordinaciju: svi se žale kako ne mogu gledati suvremeni nogomet i kako ih želja za konzumacijom različitih teorijskih djela, namijenjenih zimskom intelektualiziranju, spopada baš sad, u vrijeme utakmica. Zbog tolikog broja slučajeva došlo je do nestašice Propanola i Pervola, priznatih lijekova za negledanje nogometa, i stoga ću pokušati na staromodni način riješiti vaš problem.

Naravno, odgovornost za vaš problem snose i suvremeni sportaši. Svi se sjećamo dobrih, starih vremena dok su još filozofi trčali nogometnim terenima: sjetimo se samo one znamenite utakmice Grčke i Njemačke 1972. godine! Međutim, danas su na terenu samo neoliberalni pragmatici i postmoderni 'joga bonito' žongleri, a pravih filozofa ni za lijek. Nije, stoga, ni čudo da se obraćate drugim izvorima mimo nogometa.

Međutim, kao što to često radi u hermenepropedeutici, spojite sukobljene interese dijalektičkom metodom! To jest, kao što pronalazite nogometne motive u Platonovim spisima, nađite platonizam u samom nogometu. Problem "umjetnosti koja je najdalje od istine" pronađite u učestalim glumljenim prekršajima (kojima igrači traže istinski penal). Spoj vidljivog i misaonog svijeta potražite u dubinskim loptama momčadskih playmakera. Prave estetske fenomene potražite u samim kutevima gola: u maloj mrežici i u rašljama.

Pomoć za pronalaženje platonizma u nogometu obavezno potražite i u stručnim komentarima na poluvremenu, naročito u monološkim tezama Gorana Vlaovića i brehtovskim propitivanjima Lane Banely.

Međutim, upozoravam vas kako ćete, za održanje te metode i u eliminacijskom krugu prvenstva, ipak morati prijeći s Platona na Aristotela koji će vam u potpunosti moći predočiti tragički potencijal promašenog jedanaesterca.

Dr. Ostojić