Dr. Ostojić: originalni Iser

PITANJE

Gospodine doktore!

Imam problem s jednim tekstom, mada, istini za volju, nešto nije u redu s tekstovima općenito. Tekst je iskaz linije manjeg otpora - autor napiše što god želi, upakira to u knjigu i onda lansira knjigu što dalje od sebe. Onda čitatelj čita te papazjanije i jedino što može napraviti je prigovarati knjizi koju drži u rukama. Dobro je Sokrat govorio o tekstovima, isto kao i ja (mada je i on mnogo toga fulao, a gdje je on sad da mu čovjek to objasni?)

Samo jednom sam imala zadovoljštinu da autora knjige verbalno pozovem na odgovornost za ono što je napisao. Trebali ste vidjeti kako se Günter Grass zacrvenio kad sam mu mirno objasnila da je 'njegovo stoljeće' običan pluskvamperfekt! Uhapšena sam kao da sam obična huliganka, ali se isplatilo.

Kap koja je prelila čašu je tekst teoretičara za kojeg sam čula da se bavi ovim problemom o kojem govorim, tekst Wolfganga Isera. Kao prvo, čovjek ne zna napisati normalnu rečenicu. Slaže rečenice i izraze kao da se obraća subinteligentnim bakterijama s Marsa, a ne dobronamjernim pripadnicima ljudskog roda. Takva neosviještenost o drugim ljudima upućuje na razmaženost u djetinjstvu i na to da Iser jamačno nije služio vojni rok gdje se ljude uči kakvoj - takvoj disciplini.

Još važnije, Iser definira horizont očekivanja (očekivanja koja čitatelj ima od teksta kojeg kreće čitati) kao skup očekivanja koja se izmjenjuju u kontaktu s tekstom? Molim?! Zašto bih ja izmjenjivala skup svojih sasvim realnih očekivanja zbog autorovih fiks ideja? Iser s jedne strane daje slobodu čitatelju u interpretaciji, a s druge strane daje autoru slobodu da se poigrava s čitateljevim očekivanjima. Trebala sam znati! Svi su autori isti, čak i kad se pretvaraju da im je stalo do čitatelja.

Doktore, Vi ste vidjeli sve što se može vidjeti, vidjeli ste ljude koji recitiraju Balzacovu 'Ljudsku komediju' od korica do korica, vidjeli ste djecu koje su roditelji ostavili u knjižnici i otišli, vidjeli ste ljude koje trese struja svijesti. Vidjeli ste sve što je tekst napravio čovjeku! Dopustite mi da prilagodim tekst očekivanjima. Dopustite da korigiram Isera, da njegov tekst pretipkam, a da original bacim u arhivu. I što onda ako to neće biti originalni Iser kad će to biti novi, bolji Iser! Doktore, dajte mi tu slobodu.

Lidija

ODGOVOR

Poštovana Lidija!

Teško je odgovoriti na Vaš snažan zahtjev. Moram priznati da mi je drago da Vam odgovaram putem teksta, a da Vi u isto vrijeme nemate adresu moje ordinacije.
Žao mi je što ste toliko razočarani autorima ovog svijeta. Koji je to tekst na Vas ostavio toliko loš utjecaj? Je li to Kumičićevo djelo? Žao mi je zbog boli koje Vam tekst nanosi. Međutim, stvar je u tome da tekst nikad ne ispuni čitateljeva očekivanja. Tekst nas uvijek iznevjeri. Ne možemo se pomiriti s onim što nam autor govori, a autor bi vjerojatno pao u depresiju kad bi čuo na koji način svatko od nas tumači tekst. Takav nesklad je u samoj biti našeg odnosa prema tekstu. Da nema tog nesklada, ja bih ostao bez posla, ali s druge strane, taj prkos teksta, nesloga, izvrtanje čitateljeve perspektive protiv njegove volje - to je ono što pokreće čitatelja da ga čita, što mu daje energiju, što provocira reakciju. Biste li ovako energično reagirali da čitate samo ono što očekujete od teksta? Mislim da bi čitanje isključivo knjiga koje ispunjavaju naša očekivanja bilo zapravo linija manjeg otpora (ne, ne bih Vam se usudio reći to u lice).

Iser - biser je malo poseban slučaj, ali je takav kakav je i koristio je puno teoretičarima, doktorima, čitateljima i Vama. Treba nam njegov originalni tekst, to je ono što nas zanima. Kontekst nećemo, tekst ne damo! I stoga mi je žao, ali ne mogu Vam dopustiti da izmijenite Isera i tako, uostalom, sami postanete jedan od autora.

Čitajte dalje. Frustrirajte se zbog teksta. Burno reagirajte i tražite glavu autora. To je čitanje. Sve drugo je obično listanje.

Dr. Ostojić