Dr. Ostojić: opasnosti timskog čitanja

PITANJE

Poštovani doktore!

Ja sam Filip, djelatnik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Kolege i ja smo zadobili migrenu tokom rada na timskom književnom projektu. Trebao sam vam se obratiti u ime cijelog tima, ali nakon fijaska tokom zajedničkog pisanja ovog pisma, odlučio sam govoriti isključivo u svoje ime. Meni pomognite, a kolegama srdačno želim sve najgore.

Problem se javio tokom novog projekta zbog kojeg su formirani brojni timovi unutar Ministarstva. Ured Ministarstva dao je nalog da će svaki tim morati obraditi i osobno ministru prezentirati jedno djelo fikcije. Moj tim dobio je roman Douglasa Adamsa Vodič kroz galaksiju za autostopere. Jasni su mi razlozi zbog kojih se Ministarstvo želi baviti Adamsovom knjigom, ali nije mi jasno zbog čega smo morali raditi u timu. Navodno se tako povećava koherentnost Ministarstva, ali ja sam slutio da će iz takvog oblika rada proizaći samo nevolje. Bio sam u pravu!

Naš tim sastojao se od pet ljudi. Nalazili smo se dva puta tjedno, i to dva mjeseca, prije nego što smo uspjeli potvrditi da smo svi pročitali knjigu (pri čemu tvrdim da 60% tima nije pročitalo cijelu knjigu). Potom smo se mjesecima nalazili tri puta tjedno kako bismo složili prezentaciju. Bezuspješno. Kolega Miroslav iz pravne službe tvrdio je kako se trebamo posvetiti isključivo ulozi ručnika u međunarodnim i intergalaktičim vanjskim poslovima. Kolegica Suzana iz kadrovske agitirala je da vrijeme posvetimo ekološkoj studiji o 'Zemlji općenito' (njene riječi) i da ukažemo na Vogonce kao simbol globalnog zatopljenja. Kolega Mato iz meni nepoznatog dijela Ministarstva tražio je da prezentacijom pokažemo kako je broj 42 prisutan u nizu velikih povijesnih događaja i zavjera. Kolegica Bianca iz eurofilske službe nije ništa predlagala, nego se tek divila liku Zaphoda Beeblebroxa i tvrdila da je podsjeća na našeg ministra. A ja? Ja više ne znam što sam mislio o knjizi. Osjećam kao da su mi se ljigave niti tuđih tumačenja omotale oko glave i ščepale me u neizdrživi stisak. Osjećam da, ako još jednom vidim kolegu, ručnik, zlatnu ribicu, robota ili bilo kakvu drugu koještariju iz knjige, da ću puknuti.

Projekt je propao, ali nemamo sankcija jer radimo u ministarstvu. Međutim, ovaj neugodni osjećaj ne prolazi. Što činiti?

ODGOVOR

Poštovani gospodine Filip!

Premda mediji iznose vrlo malo podataka o projektu u kojem ste sudjelovali, uistinu se radi o velikom skandalu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Izlagati djelatnike Ministarstva tekstovima fikcije krajnje je neodgovorno i opasno, a sama ideja bavljenja Adamsovom knjigom je nebulozna. Naime, brojna ozbiljna politička, kulturna, tehnološka i etička pitanja Adamsovog romana daleko nadilaze ingerenciju Ministarstva. Kao da vanjski poslovi i europska integracija nisu dovoljno zahtjevni, Ministarstvo se odlučilo uplesti i u pitanja intergalaktičke integracije. I, što je najgore, pritom je formiralo timove čitatelja čime je načinilo najgori mogući potez po svoje zaposlenike. Tako se država dovela u poziciju u kojoj će morati isplatiti milijunske troškove literoterapijskog liječenja zaposlenika.

Čitanje Adamsovog romana samo po sebi je opasno jer brojni detalji i koncepti odvlače pozornost čitatelja i nemilice ga bacaju u različite kutke semantičkog svemira. Timsko čitanje utoliko je gore jer u cijelu igru ulaze i tuđe ideje i tumačenja koja čine dodatni pritisak na pojedinog čitatelja. Tako, umjesto jednog čitateljskog svemira, imamo brojne suprotstavljene čitateljske dimenzije koje pojedinac ne može podnijeti. Timsko čitanje jednog romana stoga je istovjetno pojedinačnom čitanju dvadesetak romana u nekoliko dana. Premda svakako potičem timski rad i team building (naposljetku, ni moja ordinacija ne bi funkcionirala bez sinkronizirane suradnje brojnih dragih kolega i kolegica), timsko čitanje je veoma opasna pojava koju valja osuditi.

Rješenje se nalazi na moru. Pobjegnite od kolega čija tumačenja vas ometaju i 'ustopirajte' prijevoz do centra za terapijsko plivanje s dupinima. Osim što su dupini, kako nam Adamsova knjiga otkriva, 'druga najinteligentnija vrsta na Zemlji', iznimno su ugodno društvo jer nemaju običaj pričati o knjizi. Plivajte s dupinima, dajte im ribice i izbjegavajte književnost i filmove. Tako ćete ozdraviti i vratit ćete se natrag zahtjevnim poslovima u Ministarstvu.

Dr. Ostojić
Photo: mattack (flickr)