Dr. Ostojić: nogometno proročanstvo

PITANJE

Dragi doktore!

Pomagajte! Ja sam hrvatski nogometni reprezentativac, a ne smijem vam reći ime jer bih upao u ogromne probleme. Što bi javnost rekla kad bi saznala da loše igram za Hrvatsku jer čitam slovenskog pisca? Upravo to je problem jer čitam zbirku kratkih priča Lucijine oči Drage Jančara i ne mogu se fokusirati na nogomet. Čeka nas ključna utakmica, a ja se bojim da neću moći dati 110% od sebe i da neću ostaviti srce na terenu. Jučer sam se tako na treningu zamislio o temama Jančarevih priča, o likovima iz slovenske tranzicije, o gorko–slatkom životu u bivšoj Jugoslaviji, o ljudima koji traže smisao svog života u novim državama... Dok sam tako razmišljao, zaboravio sam čuvati Jelavića i majmun je zabio tri komada! Svi su me gledali i pitali koji mi je vrag.

Posebno me pogodila priča 'Proročanstvo' koju sam pročitao u teretani. Priča se ne radi o bog zna čemu: glavni lik služi vojsku u Jugi, sve je manje–više opušteno, a onda naleti na strašno prostu poruku o Titu u WC–u i svi u vojarni popizde. Na kraju se ne dogodi ništa posebno s porukom, ali nakon par godina bude raspad Juge i rat. Poanta je da te neke sitne gluposti kao da budu znak da se sprema nešto veliko i loše. Što ako je to ujedno i znak da nam se sprema poraz od Španjolaca? I što ako je poraz od Španjolaca znak neke velike krize u koju će naša država upasti? Jao meni!

Uglavnom, to razmišljanje o temama iz knjige i o priči koja kaže da ćemo izgubiti utakmicu strašno me ometa u igri. Blago kapetanu Srni koji samo trči gore–dolje i ubacuje loptu! Blago Jelaviću koji je pročitao jednu knjigu u životu! Svi dečki složno ne razmišljaju previše, jedino ja zabušavam. Doktore, morate mi pomoći, i to brzo jer se utakmica bliži i želim biti spreman, a mislim da će me igrači i Bilić vrlo brzo skužiti. Jučer sam pričao s Eduardom i neoprezno sam ga pitao ima li u Brazilu više romana ili kratkih priča, a on me samo blijedo gledao. Nadam se da me nije cinkao Biliću! Pomognite mi, doktore, da se otarasim tih bedastoća i da u miru nastavim s proigravanjem svojih igrača i destrukcijom protivničke igre! O tome možda ovisi cijela nacija.

ODGOVOR

Poštovani nogometni reprezentativče!

Nakon što smo nedavno svjedočili nogometnoj groznici kulturnih djelatnica koje su iz navijačkih pobuda obnažile svoje grudi pred kamerama, zanimljivo je vidjeti obrnuti slučaj književne groznice u nogometaša. Naravno, nije neuobičajeno da pretjerano konzumiranje književnosti loše utječe na nogometaše. Čitatelji beletristike su skloniji ozljedama, brže se umaraju i veoma nesavjesno ispunjavaju svoje obrambene zadaće. Vrhunske momčadi zabranjuju svojim igračima čitanje prije i tokom turnira: Španjolci smiju samo igrati fliper i Playstation, a njemački trener Löw igračima dopušta tek zabavu uz harmoniku na kojoj se izvode polka i Schubert. Činjenica što Slaven Bilić dopušta čitanje knjiga ukazuje na stanovito neiskustvo ovog mladog hrvatskog stručnjaka.

Jančareve priče su jasan izvor problema jer su vrlo sugestivne i navode čitatelja na razmišljanje i interpretiranje priča. Jesu li te priče nostalgične ili ironične spram prošlih vremena? Govore li više o psihologiji ljudi iz bivše Jugoslavije ili o društvenim problemima? Kakav stav čovjek treba zauzeti spram svojih sjećanja? To su sve teme kojima se bave Jančareve priče, a koje nemaju ama baš nikakve veze s nogometnim prvenstvom. Kako se riješiti razmišljanja o tim temama?

Za početak, zamolite reprezentativnog doktora da spremi knjigu u izolirano spremište kojem nećete imati pristup. Jednom kad osjetite potrebu za čitanjem, uzmite loptu i vježbajte. Umjesto interpretiranja, probajte tehnicirati! Umjesto fabulom, pozabavite se driblingom. Konstantnim radom nogu, krv iz vašeg mozga koja je pokretala razmišljanje o knjigama preselit će se u noge kako bi pogonila vaše tehniciranje. Laički rečeno, 'nećete imati u glavi, nego u nogama'!

Napornim radom i izbjegavanjem teksta, u nekoliko dana izgubit ćete književnu znatiželju i bit ćete 120% spremni za ključnu utakmicu. I ako izgubite, znat ćete da nije kriv slovenski pisac, nego slovenski sudac.

Dr. Ostojić
foto: tEdits (flickr)