Dr. Ostojić: nobelofobija

PITANJE

Poštovani doktore,

ja sam Tihana, revizorica u jednoj kompaniji, i javljam vam se jer svake godine u ovo doba živim u paničnom strahu, a ove godine taj grč jači je nego ikad. Ja vam se, naime, jako bojim da ću dobiti Nobelovu nagradu za književnost.

Svi moji prijatelji govore mi kako je moj strah potpuno iracionalan, a nitko ne razumije da stvarno postoje realne šanse da ove godine Nobel dodijele baš meni. Naime, svi znamo da se Nobel zapravo dijeli po nekom geografskom i političkom štosu i po tome imam vrlo dobre šanse. Kao prvo, žena sam, a ove će godine dati nagradu ženi jer već triput zaredom daju Nobela tipovima. Kao drugo, Hrvatica sam, a Hrvatska nikad nije dobila Nobela – Andrić se ne računa jer nitko ne zna čiji je. Dakle, došao je red i na Hrvatsku, kao novu članicu EU, da dobije svoju nobelovku. Kao treće, čini se da je postao trend da u neparnim godinama Europljani dobivaju nagradu: Doris Lessing, Herta Müller, Tomas Tranströmer i sad – ja!

Netko će primijetiti da nikad nisam napisala ni objavila knjigu, ali ove lude komisije danas ne daju Nobela samo za ono što je čovjek napravio, nego i za ono što bi mogao napraviti. Po Obaminom presedanu, tako bi i meni lako mogli dodijeliti Nobela za sve knjige koje bih možda napisala u budućnosti.

Naravno, dobivanje Nobela želim izbjeći pod svaku cijenu. Ja sam revizorica i imam određeni svakodnevni ritam života koji ne želim izgubiti. Ako dobijem Nobela, morat ću putovati po svijetu, privući ću sveopću pozornost, bit ću u svim medijima, morat ću davati intervjue o stvarima koje me ne zanimaju, pozdravljati tisuće obožavatelja, izgubit ću posao u revizorskoj firmi i neću moći redovito vidjeti svog mačka Cicija. I dobit ću nekakav ogromni trofej koji se praši i kojeg ću morati čistiti svaki tjedan. Meni bi to bila najgora noćna mora.

Od straha sam prestala pisati samo zato da netko ne primijeti moj stil i prijavi me švedskoj Akademiji. Ne pišem čak ni račune za posao zbog čega mi šef već ozbiljno prigovara. I imam napadaje panike jer za svako zvono na vratima i telefonski poziv mislim da se radi o glasnogovorniku Akademije. Doktore, ili me izliječite ili mi skratite muke i objavite da sam dobila Nobela!

ODGOVOR

Poštovana Tihana,

svake godine deseci tisuća ljudi diljem svijeta pate od iste fobije kao i vi, tzv. nobelofobije. Ljudi strahuju da će dobiti Nobelovu nagradu iz bilo koje kategorije, a najveće probleme uzrokuju oni koji se boje Nobelove nagrade za mir pa namjerno rade ulične nerede ne bi li si smanjili šanse. U smislu književne nobelofobije, velik dio odgovornosti leži i na komisiji švedske Akademije koja često daje nagradu anonimnim osobama i nepoznatim piscima. Tako nobelofobi dobivaju zastrašujuću potvrdu da bilo tko od nas može dobiti Nobela.

Ipak, budući da sam sudjelovao u radu komisije koja je odlučivala kome ne ide Nobelova nagrada, imam pouzdane podatke o dobitniku nagrade. Premda ne smijem otkriti konkretno ime, Hipokritova zakletva mi nalaže da vas umirim i otkrijem vam da ipak niste ovogodišnja dobitnica nagrade! Istu radosnu vijest prenio sam i brojnim drugim nobelofobima među kojima su i Haruki Murakami i Philip Roth.

Ipak, dok je strah od Nobelove nagrade uglavnom neutemeljen i iracionalan, strah od svih ostalih književnih nagrada posve je opravdan. Danas postoji ogroman broj književnih nagrada za sve književne rodove, vrste, jezike, naglaske itd. Broj nagrada odavno je premašio broj pisaca, a s godinama eksponencijalno raste. Dobitnik nagrade također biva izbačen iz dnevne rutine te podvrgnut razno-raznim manifestacijama, domjencima, medijskim razgovorima, književnim večerima itd. što se odražava i na dalju budućnost pojedinca te tako jedan običan automehaničar, učitelj ili revizor lako može napustiti siguran posao i postati profesionalni pisac. Takve nagrade dodjeljuju se stihijski pa je tako čak i jedna popularna starleta nedavno bez upozorenja primila opasnu nagradu u pismu na kućnu adresu.

Postoji nekoliko metoda zaštite od nagrada. Vaša metoda apstiniranja od pisanja svakako je najpouzdanija, ali ona vam ometa i sve druge djelatnosti u životu. Stoga bi najbolje bilo da se poslužite metodom još jedne nobelofobkinje, Charlotte Brontë, i sve svoje spise potpišete muškim pseudonimom. Jednom ako i dodijele nagradu vašem pseudonimu, nitko vas neće povezati sa pseudonimom i tako ćete elegantno zaobići sve iscrpljujuće procedure.

Dr. Ostojić