Dr. Ostojić: nije lako biti zdrav

PITANJE

Alo, doture!

Ja san Ante. Jel me se sićate? E, pa sitit ćete me se kad van podilin par triski! Sprišat ću vas ka zeca, majmune jedan! Tko van je da diplomu? Smoje?

Slušaj! Neman para, neman prijatelja, neman žena, samo iman nekakav višak emocija. A šta će mi emocije? Nisan Mišo Kovač pa da mogu pivat, nisan žensko, dakle emocije mi ne vride ništa! A sve zato što san se kod vas doša izličit!

Je, vi ste krivi za moj problem. Doša san kod vas za Bloomsday da me izličite od mlaćenja joyceofila. Neš ti problema... ali ajde, reka san, iden doturu da mi da neke tablete pa da ne završin u pržunu. I vi ste me fino izličili, sve stoji, ali sad san nakon terapije, zbog vaših metoda, u stoput – ma šta sto – u milijun puta goren stanju nego šta san bija prije!

Rekli ste – "Nu, Ante, pročitaj ti radije Dublince i laganu književnost pa će ti biti bolje!" I Ante uzea, pročita Dublince, pročita Ante Olivera Twista... svidilo se to meni, doture! I uzea, pročita san i jednu Orwellovu zgodnu knjigu, zove se Nitko i ništa u Parizu i Londonu. To je neka, ka, zbirka članaka o tome kako je Orwell bija živa sirotinja u Parizu i Londonu pa se družija s ton ekipon. Tek kad san pročita Orwellovu knjigu do kraja, shvatija san u kakvo san se sranje uvalija.

Jebate, doture, dok san čita tog Orwella, knjiga me uzela pod svoje, valjda san počea suosjećati sa sirotinjon, imati neke ka emocije prema njima, razumiti njihove probleme i psihu, biti dobar prema njima i to. A znate kako je: kad ste dobri sa sirotinjon, brzo sami postanete sirotinja! Moji bogati prike su me prestali zvati na tehno partije. Upa san u društvo nekakvih prljavih bodula, lipe žene su me prestale gledati. Ubrzo su me izbacili s nekih ka poslovnih projekata, prite mi da će me izbaciti vanka iz kuće, a neman para ni za bevandu! Zadnjih tri dana iden samo girice, slabo se oblačin. Umisto da se na jahti družin sa ekipon, sada gubin vrime s judima iz škvera. Orwell je bar bija 'nitko i ništa' u velegradovin, a ja san nitko i ništa u Nigdjezemskoj, moj doture!

Lipo ste me uvalili! Ne triban nikakav vaš savjet nego san samo tija reći da znan di živite i da ćemo doći ja i moj prika koji je isti ka Švarceneger pa ćete onda vidit svoga medicinskog boga! Ae!

ODGOVOR

Poštovani Ante,

Budući da (još) niste došli na moj kućni prag da popričamo, obratit ću vam se putem javnog pisma. Trebate znati da nema gore situacije za doktora nego kad mu isti pacijent ponovo dolazi u ordinaciju. Svaki liječnik prošao je to nemilo iskustvo nakon kojeg ostaju brojna pitanja: Jesam li pogriješio? Je li moglo biti drugačije? Radi li se možda o slučaju kojem medicinska znanost naprosto nije dorasla? Na sreću svoje savjesti, u vašem slučaju mogu odgovoriti jednostavno: ne, ne i ne! Čist sam pred pacijentima, strukom i Hipokritom kojem sam se zakleo na početku svoje karijere.

Terapija u vašem slučaju nije bila pogrešna jer vas je izliječila od bolesti. Ono što pacijenti često zaboravljaju jest da nije lako ni biti zdrav. Ponekad čovjeku zdravlje pada čak i teže od same bolesti. Ne kaže se uzalud – bolesnik ima samo jednu brigu, a zdrav čovjek čak tisuću! Ipak, nezgodna nuspojava vaše terapije sastoji se u tome da ste vi ipak nastavili čitati literaturu: laganu, ali ipak – literaturu! A čim čovjek čita, ulazi u prostor zdravstvenog rizika.

Vaš problem ipak nije nimalo specifičan. Sve veći broj ljudi postaje svjesniji i suosjećajniji prema problemima siromaha. Također, sve veći broj ljudi postaje siromašniji. Svakako se radi o procesima koji se nastavljaju jedan na drugog, kao u vašem primjeru. S druge strane, menadžeri i bogataši, koji su ostali vjerni čitanju liberalnih ekonomskih teorija ili naprosto nečitanju kao takvom, ostali su jednako bogati ili još bogatiji. Nažalost, takve metode pomažu samo kad je čovjek već bogat.

Rješenje vašeg problema sastoji se od kompleksne operacije koja uključuje bolne rezove u vaše moždano tkivo. S obzirom da ste trenutno odviše agresivni da biste pristali na takvo što, a i s obzirom da očito nemate financija za jednu takvu skupu operaciju, preporučujem privremeni lijek. Pobjegnite u književnost koja nije vezana uz socijalnu problematiku! Stoga bih vam svakako sugerirao da pokušate opustiti mozak od ekonomskih problema i pročitate Joyceova kasnija djela kao što su Uliks i Finneganovo bdijenje.

Dr. Ostojić