Dr. Ostojić: nemoralni Kantov zakon

PITANJE

Poštovani doktore!

Hitno trebam Vašu pomoć kako bih vratila vjeru u filozofiju. Zovem se Izabela Krumpić i neugodna obiteljska tajna mi je promijenila pogled na filozofska djela, poglavito onih njemačkih filozofa. Naime, nedavno mi je majka, nakon puno oklijevanja, ispričala mračnu obiteljsku tajnu o tome kako je moj praprapradjed zapravo nezakoniti sin znamenitog filozofa Immanuela Kanta! Moja šukunbaka je otišla na putovanje u Njemačku i tamo ju je Kant smotao, napravio joj dijete i onda pobjegao. Majka mi je pokazala pisma koje je moja šukunbaka slala Kantu, moleći ga da prizna mog praprapradjeda, ali on je samo odgovarao strogim filozofskim stilom kako to dijete nije unutar granica njegove svijesti, dakle nije istinski njegovo. Pročitavši ta 'filozofska pisma', moj je odnos prema mom, očito, šukundjedu Kantu doživio kopernikanski obrat.

Evo, čitam Kantovu Kritiku praktičkog uma o tome kako se Kant divi zvjezdanom nebu nad nama i moralnom zakonu u sebi. Ma kakvom moralnom zakonu, sunce ti tvoje! Zamišljam Kanta kako odvodi moju šukunbaku na livadu, kako joj pokazuje zvjezdano nebo i kako priča kvaziznanstvene pizdarije o zvijezdama dok joj meće ruku ispod podsuknje, bez pardona i grižnje savjesti. Zaboga, ako je moralni zakon u nama jedino što nas razlikuje od životinje, a čak ni Kant ne šljivi taj zakon pet posto, što ga onda uistinu razlikuje od životinja? I kako onda vjerovati tim filozofima - životinjama? Kako ne vidjeti iza Kritike praktičkog uma jedan praktičan um? Kako u Schellingu ne vidjeti švalera? Kako u Hegelovom sustavu ne vidjeti sustavno barenje? Prestala sam vjerovati u iskrenost filozofije, doktore. Ah, kad samo pomislim da sam se mogla zvati Izabela Kant, a ovako sam tek obična Izabela Krumpić, neželjeni višak lažljivog idealista!

Eto, ako imate koju riječ utjehe, pomognite!
Izabela

ODGOVOR

Poštovana Izabela!

Doživljavate ono što se u medicinskim krugovima filozolaringologije naziva 'filozofskim pubertetom'. O čemu se radi? Čitatelj filozofske literature u jednom se trenutku svog sazrijevanja susreće sa sviješću da ono što čita u filozofiji nije apriori istinito nego da se određene ideje mogu prihvatiti tek ako prihvatimo neke aksiome, a da se neke ideje ne mogu nikako prihvatiti. Ta svijest o apriornoj nesigurnosti filozofije izaziva nepovjerenje čitatelja spram filozofije, osjećaj tjeskobe i povećanu sklonost prema grunge muzici. To ste doživjeli i Vi, a to nije ništa čudno i izlječivo je.

Naime, morate shvatiti da za mnogo toga u životu ne znamo je li istinito. Čak i zvjezdano nebo kojem se Kant divi nije istinsko zvjezdano nebo - to su tek svjetla nekad postojećeg zvjezdanog sustava koja su doprla do Zemlje. Što u ovom trenutku stoji umjesto tih zvijezda - iste zvijezde ili praznine - to možemo pouzdano saznati tek kasnije. Takav rascjep postoji i između moralnog zakona i ljudskog djelovanja - što su uvjerljivo pokazali kasniji filozofi u kasnijem filozofskom diskursu, a Kant je očito to pokazao svojim praxisom. I što možemo? Ne možemo pouzdano znati je li Kantov moralni zakon postojeći ili lažan, je li njegova filozofija istinita ili ne, je li zvijezda koju vidimo istinit privid ili tek fotografija mrtve zvijezde. Jedino što možemo je vjerovati određenoj filozofiji na temelju argumenata koji su nam prihvatljivi. Nema mogućnosti apsolutne spoznaje, osim u području medicine i literoterapije (koja ipak posjeduje EKG, skalpel i strukturalističke termine). 

Vaša šukunbaka nije kriva jer je vjerovala filozofima nego jer je, sada znamo, vjerovala krivom filozofu. Da je Vaša šukunbaka naletjela na Fichtea, možda bi imala više sreće.

Naposljetku, nemojte previše plakati za prezimenom 'Kant': djeca u osnovnoj školi bi Vas zavitlavali da ste kanta, a o prizemnim šalama na engleskom govornom području da ne govorimo. A ako i dalje ne budete mogli vjerovati filozofiju, preporučam da se primite kakvog dobrog stripa - nije ni to loše.

Dr. Ostojić