Dr. Ostojić: kronično sveznalaštvo

PITANJE

E dragi moj,

rekla bih ti svoje ime, al što mi treba da me svi znaju?! Znam ja dobro kolike ti koristi u životu od znanja i poznanstava! Nemaš ti tu meni što prodavati. Nego, doktore, evo ti moje priče... Bila ja među najpametnijima u selu i poslali mene u grad, bog im pomogao. Ja malo knjige, malo nove cipele i polako ti to meni dosadilo, evo nema godinu dana, i to baš pred diplomom! Znala ja oduvijek da želim studirati književnost, ali čitam ja to sve na faksu i čitam, ali stani-pani - dolazi mi deja vu, sve to već znam i sve mi je jasno. Eno stoje sve same petice u indeksu, vidi! Prisjelo to meni pa mislim tako godinu dana da što će meni uopće diploma?! Samo reda radi, a znanje je tu. Više ne čitam knjige jer, čim ih otvorim, bude mi jasno kamo to vodi. Ali problem je u tome što mi se ista stvar događa i s ljudima! Čim ih vidim, te njihove naočale koje im klize s okica, te borice, ti tikovi na licu, pročitam ih kao knjigu. Preplaše se ljudi tog, ustuknu. Ne pozdravljaju više, ne popričaju usput. Ja odem svojim putem i ponesem njihove brige pa to pričam nećacima prije spavanja. I to nije sve, s ovakvim bijednim talentom počela se ja baviti – gatanjem! Sad se motam oko zagrebačke špice, a zlo mi je već od priča tih ljudi i njihove životne predvidljivosti.

Dragi moj, ne trebao meni tvoj savjet! Ja rješenje brže-bolje pronašla – i to u kuhanju! Jer koliko god da recepata pročitaš, jelo uvijek ispadne neočekivano! Kakvo olakšanje! Konačno me prošla tjeskoba, kad li čujem kvrckanje kostiju vlastitog dečka dok čeka ručak! Vlasi mi se nakostriješile na glavi (poneka je završila i u loncu). Ni ne pita što ima za ručak (tko zna što će ispasti!). Samo se rasteže za stolom. I postane meni opet sve jasno, sto sam puta čula tu priču. Nakupio par kila, a kad započnem razgovor s njim, pazi ovo: ne razumije on što ja pričam! Da ljubavi, u čemu je problem? Pa onda vrti s njim sve ispočetka: ''Bio jednom jedan...'' I na kraju te priče on opet izvuče sretan kraj. Svisavam od bijesa! Zapaprila bih mu jelo nekim zgodnim djelom, ali nema ti tu kruha. Baš nijedno ne ide u korist mom slučaju. Samo će još pogoršati stvar. A rekli su mi lijepo u selu: ''Uči, ženska glavo!''

Nego, uz svo dužno poštovanje (ipak sam ja samo gatara, a vi doktor s diplomom), ali zašto vi još uopće čitate te knjige kad sve tako lijepo znate?

Sveznajuća

ODGOVOR

Poštovana Sveznajuća,

premda već vjerojatno pretpostavljate što ću vam propisati, svakako vam moram konkretno odgovoriti. U jednu ruku, pacijenti tek trebaju doznati što vi već znate (a doznavanje je aktivnije, muskulatornije i samim time zdravije stanje od 'već znanja'). U drugu ruku, budući da (srećom!) ne patite od najtežeg oblika kroničnog sveznalaštva, ipak postoji mogućnost da vam moja dijagnoza iznese nešto novo.

Pregledavajući vašu povijest bolesti (iz uvijek ažurnih podataka Hrvatskog zavoda za zdravstvo), otkrio sam da ste u djetinjstvu bili žrtvom strašne nesreće. Naime, igrajući se u blizini lokalne knjižnice, slučajno ste se spotaknuli i upali u magazin pun knjiga, književnih časopisa, beletristike i drugih bestijalnosti. Od tad gajite imunost na knjige (zbog čega vas ne diraju novopročitana djela), ali istovremeno patite od apsolutno svih konotacija i denotacija iz cjelokupne svjetske književnosti. Ishod je ovo radijacijsko sveznajuće stanje koje pogubno utječe na vas, kao i na ljude koji vas okružuju.

Sveznalaštvo u umu liječnika ili inženjera može biti stavljeno pod kontrolu i iskorišteno u pozitivne svrhe, ali u umu obična čovjeka ono je neobuzdano, bolno i dugoročno fatalno. Ukoliko vaša bolest uznapreduje, mogli biste shvatiti sve tajne svemira i smisao života što bi, znanstveno je dokazano, potpuno pregrijalo ograničeni ljudski um i dovelo vas u smrtnu opasnost.

Do rješenja ipak niste došli sami, i to vjerojatno jer je ono toliko jednostavno da se zagubilo u kompleksnoj strukturi vašeg umnog sustava. Naime, u svakoj apoteci bez recepta možete dobiti tablete 'Ignorancij PLUS' koje amortiziraju znanje, anuliraju štetu i potiču blaženo neznanje. Nakon dva tjedna redovitog uzimanja, bit ćete prosječna i zdrava 'neznalica', odnosno osoba s prosječnim znanjem.

Iz vaše sveznalačke perspektive, možda ćete oklijevati uzeti tablete jer znanje može biti opojno i potaknuti lučenje adrenalina u krv. Nemojte se igrati sa svojim i tuđim zdravljem! Stvari poput kuhanja mogu poslužiti kao privremeni anestetik, ali smrtonosnim opasnostima apsolutnog znanja možemo se oduprijeti samo pomoću kvalitetnih farmaceutskih proizvoda.

Dr. Ostojić
foto: rickz, (flickr.com)