Dr. Ostojić: kronično nečitanje

PITANJE

Dragi doktore,

Ja sam Vedrana. Upravo sam proslavila 30. rođendan i osjećam da je moj život jedan beznadno prazan tekst. Ne, ovo nije još jedno pismo očajne čitateljice. Ovo je upit kronične nečitateljice. Potiskivala sam svoj problem sve do ovog tragičnog rođendana, do ove savršeno okrugle i nesmiljene brojke 30. Probudila sam se to jutro, na svoj rođendan, i stala pred police s knjigama. Na policama – sami stranci! Nijedan poznati naslov, nijedno djelo s kojim sam u iskrenom i intenzivnom odnosu. Stala sam i pomislila: što sam ja u životu proživjela? Što sam pročitala? Cijeli život listam knjige, stranice mi klize kroz prste, a nikako da stisnem jednu knjigu, da ščepam djelo i uđem u nj. Stojim na rođendan, sama, okružena svojim polupismenim prijateljima, bez ijedne knjige u srcu.

Kad sam navršila 20 godina, imala sam toliko planova. Željela sam proučiti svaku sliku pjesničkog imažinizma. Željela sam proživjeti strasti magijskog realizma. Htjela sam posjetiti sve luke egzotičnih književnosti. Gdje je krenulo krivo? Našla sam posao, posvetila se karijeri, zanemarila književnost. A danas? Ne sjećam se kad sam zadnji put dovršila započetu knjigu. Kad bi došao godišnji odmor, otišla bih u knjižnicu i posudila uvijek istog, predvidljivog, pouzdanog Šandora Gjalskog. Stala bih pred knjižničarku i, kao da mi sve lađe tonu, rekla: "Pod starim krovovima".

Imam prijateljicu Meri. Ona je toliko toga pročitala, toliko tekstova prošla. Svake godine za rođendan mi pokloni jednu knjigu i kaže: "Ova knjiga me učinila boljom osobom!" Nijednu njenu knjigu nisam pročitala do kraja. Ove godine nisam je ni zvala na rođendan. Nisam je mogla pogledati u oči!

Ali tako više neće ići! Nakon sažaljenja vrijednih 30 godina, okrećem novi list! Za početak, odlučila sam pročitati knjigu koju mi je Meri lani poklonila, Bartleby & co. Enriquea Vile – Matasa. Međutim, ubrzo sam shvatila da ne mogu to sama. Prvih pedeset stranica knjige je do zla boga dosadno. Doktore, kako da izdržim do kraja? Kako da preživim konačni susret s pravim, bolno napornim književnim životom? Nikad se nisam osjećala ovako živo i ovako preplašeno kao sad, na 52. stranici knjige. Molim vas, pomognite mi!

ODGOVOR

Poštovana Vedrana!

Svakako vas trebam upozoriti na opasnost vašeg plana. Ordinacije su pune mladih ljudi (poput vas) koji su odlučili naglo pročitati sveske i sveske najteže književnosti. Dio njih smjesta je zapao u semantičko–sinaptičke probleme, a dio njih postao je skoro neizlječivo ovisan o čitanju. Na takvim pacijentima primjenjujemo 'harm reduction' terapiju: držimo ih na najgoroj postmodernističkoj literaturi s nadom da će im čitanje o čitanju (i čitanje kao takvo) kad–tad dosaditi.

Ako ste već čvrsto naumili pročitati spornu knjigu, svakako trebate izbjeći način čitanja kakvom je sklona vaša prijateljica Meri. Postoje različite vrste čitatelja koje su određene individualnim biološkim predispozicijama i genetskom strukturom. Bojim se da Meri ima određeni genetski poremećaj zbog kojeg je sklona brzom čitanju, knjigofiliji i ikonoklazmu. Svakako joj sugerirajte da mi se javi. S druge strane, vi očito imate predispozicije da čitate sporije, te stoga trebate slušati svoje tijelo i čitati sporo.

Osim vašeg tijela, način čitanja određen je i samim tekstom. Knjiga Bartleby & co. je posebna knjiga budući da se sastoji isključivo od fusnota. Djelo tematizira pisce koji su u jednom trenutku odlučili potpuno utihnuti i prestati pisati (npr. Rimbaud). I sam pripovjedač tvrdi da je pisac koji ne može napisati knjigu, nego može napisati tek fusnote za nevidljivi tekst. Tekst o piscima koji ne mogu i ne žele pisati ujedno zahtijeva i čitatelja koji ga ne može (ili ne želi) čitati. Monotonost i repetitivnost teksta kao da provociraju čitatelja da odbaci knjigu i odluči nikad više ne čitati. (Kao što vidite, odabrali ste prilično lošu knjigu kao početak svog novog čitateljskog života.)

U tom svojstvu knjige nalazi se i spas za vaše 'probijanje' kroz tekst. Naime, s ovakvom knjigom, vi uopće ne morate prolaziti teški put kroz svaku stranicu. Budući da nema linearnog razvoja, možete nasumice otvoriti jedno poglavlje (tj. fusnotu), možete skakati naprijed i nazad, a možete i zatvoriti knjigu. Vaša dužnost čitanja Bartlebyja & co. je završila, a vaša sloboda u njenom čitanju upravo može početi. (Pritom ipak pazite da ne pretjerate u toj slobodi i da održite vaše čitanje zdravim. Također, ukoliko se naposljetku odlučite na daljnje čitanje, nipošto nemojte druge knjige čitati na isti način jer bi moglo doći do ozbiljnih problema i ponovnih posjeta liječniku.)

Dr. Ostojić
Foto: malias (flickr)