PITANJE
Poštovani gospodine liječniče, doktore!
Zovem se Vjekoslav i imam molbu za vas u ime svih nas. Živimo u istančana vremena u kojima su ugroženi naši vrijednosni temeljci. S jedne strane, gubimo poslove, gubimo mlade koji odlaze u inozemstvo, gubimo kompas i razum. S druge strane, sleđa nas mučki napadaju kič, razni luđaci, seksualni manijaci u našim novinama, životima, a uskoro i u našim – školama!
Taj sveukupni osjećaj gubitka moralnog tla pod nogama pogodio me u trenutku dok sam čitao roman Raj za ljudoždere Daniela Pennaca, skandalozno djelo ukrašeno poput dječjeg romana i reklamirano u časopisu za dobru djecu Drvo znanja. Glavni junak je gospodin Malaussene, čovjek koji radi u dućanu kao prevarant, pretvarajući se da je krivac za svaki kvar proizvoda iz dućana. Kad ne vara građane, onda doma čuva svoju mlađu polubraću i polusestre. Oni (zajedno s epileptičnim, smrdljivim psom) čine svojevrsnu izopačenu obitelj u kojoj Malaussene igra ulogu 'oca', i to kakvog! 'Njegova' djeca ne prežu od vještičarenja, crtanja morbidnih slika, paljenja škole(!), slušanja 'očevih' bolesnih priča itd. itd. pri čemu ih 'otac' samo potiče. Kad njegov mali brat nacrta Djeda Mraza kao ljudoždera, što mu on kaže? Kaže li mu "Ovo nije tvoj Djed Mraz"? Ne, čak ga i potiče da nastavi u ovom očito krivom razvojnom smjeru!
Malaussene, iskvaren na poslu i iskvaren u domu, sa strane se još druži s homoseksualcem Theom i razuzdanom 'Julijom', istražuje slučaj bombi koje ubijaju ljude u njegovu dućanu i slini za vlastitom, još maloljetnom polusestrom. Kažem vam, doktore, ako me infarkt nije pokosio tokom čitanja ove knjige, neće nikad!
Na kraju, umjesto da Malaussene bude proglašen krivcem za podmetanje bombi, autor svaljuje krivicu na nekog drugog, a od ovog monstruma učini simpatičnog 'sveca'. Uh! A tamo gdje završava roman, počinje moja molba. Doktore, čitao sam da literoterapeuti mogu legalno promijeniti tekst problematičnog romana. Kad biste samo malo promijenili kraj i prebacili odgovornost za bombe na Malaussenea, knjiga bi poslužila kao izvrstan antiprimjer umjesto da služi kao prosto loš primjer. Bez vaše intervencije u roman, ovo bi društvo uistinu moglo postati – raj za ljudoždere!
ODGOVOR
Poštovani gospodine Vjekoslave!
Vaša količina brige za mlade ljude uistinu je zavidna. Nažalost, vaša stručnost u oblasti literoterapije nije na istoj razini. Istina, liječnici smiju mijenjati tekstove romana (postoji i priča da Ernest Hemingway duguje svu svoju književnu slavu doktoru koji je izbacio suvišne riječi iz njegovih djela). Međutim, takve promjene mogu imati veoma opasne i laiku nepredvidljive posljedice.
U slučaju Raja za ljudoždere postoje dva velika problema zbog kojeg su mi ruke vezane. Prvo, ovaj roman može se promatrati kao detektivska potraga za bombašem, sama po sebi puna preokreta. Kad bih u roman dodao dodatni obrat u kojem krivac postaje Malaussene, to bi ipak bio jedan preokret previše zbog kojeg bi mnogi čitatelji dobili 'dislokaciju twista'. Čitatelji s takvom dislokacijom počinju se teško snalaziti u svakodnevici, kriviti druge ljude za sitne propuste i uskoro postaju blago paranoični. Drugo, lik Malaussenea u početku je određen kao 'žrtveni jarac', a žrtveni jarac po logici ne može biti krivac za počinjeno zlodjelo – žrtveni jarac upravo i služi kao nevina osoba na koju se simbolički prenosi krivnja. Istraživanja su pokazala da kad mlađi čitatelji pročitaju takvu nelogičnost u djelu u 94% slučajeva dobivaju Menkesov sindrom karakteriziran kovrčavom kosom i usporenim rastom. Uz svo dužno poštovanje kovrčavim malim ljudima (naposljetku, i neki od najboljih sportaša svijeta pripadaju ovoj skupini), ipak smatram da bi naglo povećani broj kovrčavih malih ljudi doveo do novih demografskih i socijalnih problema.
Naposljetku, premda dijelimo zabrinutost za mlade ljude, ipak se ne slažemo oko uzroka problema. Dok vi smatrate seks i seksualni odgoj negativnim pojavama, ja zagovaram suprotan stav. Učenici koji se upuštaju u odgovorne seksualne odnose otpuštaju zdrave količine serotonina i endorfina, fizički se aktiviraju i odmaraju um. Smatram tu aktivnost mnogo zdravijom od čitanja romana tokom čega mladi ljudi krive kičmu, kvare oči i ulaze u niz rizičnih situacija koje obično završavaju posjetom obližnjem literoterapeutu.
Dr. Ostojić
Joško ima dugu povijest bolesti a sad je u fazi da mu škode čak i zdravi tekstovi samog dr. Ostojića, ali i za to ima lijeka.
Kako na temelju priča iz 'Dublinaca' napraviti dobru atmosferu u pubu i ne dobiti otkaz?
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.