Dr. Ostojić: kompleks Petra Pana

PITANJE

Dragi doktore!

Ja sam Vladimira i upravo trošim svoje vrijeme pišući vama ovo pismo, a onda ću nakon toga potrošiti dvosatne vremenske resurse na igranje igre 'kamen–škare–papir' sa svojim zaposlenicima. U tome je problem!

Radim u jednoj firmi kao upraviteljica menadžerskim resursima. Ja se, po našem biznis smislu za humor, radije nazivam upraviteljicom nemenadžebilnih resursa! Naime, moji radnici nisu loši, ali su potpuno lijeni i nesposobni primiti se posla dok ih ja ne natjeram da to naprave. Cijeli dan samo idem okolo i derem se na njih, a često se osjećam kao da šamaram mrtvog magarca. Puno dernjave za tako malo profita!

Taj stresni posao tjeranja drugih da rade mi nije bio toliko problematičan sve dok jednog dana na svom radnom stolu nisam pronašla Barriejevu knjigu Petar Pan. Tu knjigu, sad znam, mi je sama sudbina poslala! Budući da sam imala višak vremenskih resursa, a da se ulog čitanja tog broja stranica nije činio velik, počela sam čitati knjigu. Polako su se počeli pojavljivati problemi: prvo mi se u sivom uredu priviđao jarko zeleni Petar Pan. Zatim sam otkrila da u mojoj kutiji za šminku živi čarobna vila. U službenim spisima sam počela nalaziti slike smrknute i polugole Tiger Lily. Ipak, najgori osjećaj je definitivno bio kad sam u ogledalu u svojoj kući ugledala kapetana Kuku!

Halucinacije su postale sve učestalije, situacije sve neugodnije (pogotovo u liftu gdje bih, na opću nelagodu, odjednom počela lebdjeti), a moj osjećaj odgovornosti je posve nestao. Ne radim ništa, ne govorim drugima što da rade i to mi se jako sviđa.
Iskreno da vam kažem, ne šaljem vam ovo pismo jer sam zabrinuta za sebe, nego zato što me direktorica firme povukla za uši i naredila mi da napišem pismo doktoru. Pretpostavljam da je istina da, daljnjim djetinjastim ponašanjem, nećemo imati resursa za prebroditi krizu pa bi bilo dobro da me ipak donekle izliječite. Pritom vas molim da jako pazite – ne želim opet biti kapetanica Kuka ili nešto slično!

En–ten–tini, na vama je red!

Vladimira

ODGOVOR

Draga Vladimira!

Čak i liječnici koji se ne razumiju u knjige znaju da se kod vas radi o kompleksu Petra Pana. Međutim, dok manje stručni doktori to mogu dijagnosticirati, ipak samo literoterapeuti mogu izići na kraj s tom neugodnom boljkom koja čini naše građane sve mlađima, neodgovornijima i sklonijima nepodopštinama.

Moram vas informirati kako je moj stručni vještački tim ustanovio da se na knjizi koju ste pročitali nalaze tragovi vilinskog praha i otisci prstiju vaših zaposlenika. Jamačno, radi se o podvali zbog koje su vaši zaposlenici već primili ukor metaetičke komisije i opomenu pred okvirnu istragu. Također, direktorica će morati poslati cijeli vaš odjel na liječenje ovog kompleksa.

Bilo kako bilo, šteta na vama je učinjena. Premda vam se ovo stanje čini možda čak i ugodno, liječnik ima moralnu obavezu izliječiti vas i vratiti u zdravo stanje, makar bilo i gore od sadašnjeg. Također, budući da određeni konteksti pospješuju određene bolesti (npr. hladnoća dovodi do prehlade), tako ćemo se morati pobrinuti i da vaš posao više ne bude plodno tlo za razne Panove i Kuke.

Za početak, otjerajte Barriejevu bandu: sprej 'Kamfor' se pokazao efikasan i protiv moljaca, i protiv čarobnih vila; poslužite se i posebnim uređajima s neugodnim zvukom visoke frekvencije koji čuju samo klinci (to je protiv Petra Pana); naposljetku, zamijenite ogledalo u vašoj kući kako biste izbjegli Kukin odraz (možete ogledalo i razbiti jer su posljednje studije pokazale kako je brojka o sedam godina nesreće uvelike prenapuhana). Također, izbjegavajte misliti sretne misli u liftu kako ne biste letjeli.

Da biste izbjegli recidiv bolesti, morat ćete svoj stari princip pristupa poslu iz liberalne perspektive zamijeniti labelarnom perspektivom (po 'Labellu', zdravom proizvodu za usnice): naprosto, radite svoj posao dva puta sporije i uložite dvostruko manje truda u njegovo obavljanje. Količina stresa će značajno pasti, a kvaliteta proizvoda se neće nimalo promijeniti. To labelarno pravilo vrijedi za apsolutno svaku granu rada osim, naravno, za medicinu gdje je stalna i apsolutna briga za pacijenta nužan uvjet uspješnog ozdravljenja.

Dr. Ostojić