Dr. Ostojić: knjižni očevi i problemi s djecom

PITANJE

Poštovani doktore!

Zovem se Edin. Joj, kakva je nesreća naučiti čitati! Jer čim čovjek nauči čitati, onda počne i čitati te vražje knjige i, nakon toliko godina, čovjek otkrije da nema samo biološke roditelje, nego i tekstualne roditelje, autore koji se brinu za njega. Ja sam imao tu nesreću da je moj knjižni otac August Comte i to me proganjalo cijelo djetinjstvo i pubertet.
Nisam imao biološkog oca koji me tjerao u crkvu, ali sam imao knjižnog oca koji je inzistirao da se bavim znanošću kao da je to religija.

Svaki dan me ispitivao što će se dogoditi sutra u društvu, a kad bih ga ja pitao otkud da ja to, do vraga, znam, on bi mudro rekao: "Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se moglo!"

Odlazio bih vani navečer i vraćao bih se doma u sitne noćne sate, a na stolu bi me čekao otvoren Tečaj pozitivne filozofije – to je Comte provjeravao kad sam došao doma, i grdio me.

Međutim, prevrat se dogodio nedavno kad sam upoznao gospodina Saint Simona i shvatio da je moguće da je došlo do zabune – da je Comte moj očuh, a da mi je pravi otac Saint Simon. Kakva sreća! Saint Simon je, kao i ja, ljut na državu i misli da ona služi samo za tlačenje ljudi. Saint Simon, kao i ja, misli da je ljudsko društvo jedinstveno i da teži napretku, da su svi ljudi braća. Ja se slažem s time, osim što mi on nije brat, nego mi je otac. Saint Simon, kao i ja, vjeruje u ljudski progres. On gleda daleko u budućnost, kao i ja – osim što ja gledam i u prošlost, pokušavajući vidjeti je li on zapravo moj otac. Povrh svega, imam isti nos kao  i Saint Simon! Cijeli sam kao Saint Simon, to mora da znači nešto.

August Comte ne voli Saint Simona i misli da je on "oštrouman, ali površan". Ja mislim da Saint Simon nije površan, jer da jest, ne bi mogao napraviti mene! Mislim da je Comte ljubomoran na Saint Simona i da se kiti njegovim perjem, tako što se pravi da je moj knjižni otac.

Razlog zašto se obraćam Vama jest taj što me zanima kako mogu provjeriti je li mi Saint Simon otac ili ne? Pretpostavljam da DNK testovi neće poslužiti u ovom slučaju. Molim Vas, pomognite da otkrijem svoje knjižno podrijetlo.

Edin

ODGOVOR

Dragi Edine!

Ah, obitelj! Kako je moj knjižni otac govorio, sve sretne obitelji su iste, a sve nesretne obitelji su nesretne na svoj način. Mrzio sam svog knjižnog oca zbog te rečenice. Nažalost, moja sklonost opširnom izlaganju i simpatija prema ruskim seljacima nesumnjivo je potekla od njega, i sumnje oko mog podrijetla nema.

Što se vas tiče, uistinu se nalazimo u nezgodnoj situaciji! Saint Simon i Comte su obojica pisali nakon Francuske revolucije, pišući o temi društva, imajući sličan cilj formiranja društvene znanosti i ciljajući na istu publiku. Drugim riječima, šarali su po istom društvu i tko danas može znati tko je čije knjižno dijete! Knjižno očinstvo se obično može utvrditi testom DNK (diskurs–nukleinske kiseline), ali samo u slučaju knjiga novijeg tiska, a ne i kod prašnjavih srpskih prijevoda kakve imamo u ovoj zemlji u slučaju Comtea i Saint Simona.

Međutim, kako publicistika i beletristrika obično brišu granice (pa je moguće za jednog lika, doduše iz filma, da izjavi kako ima dvije mame i dva tate), tako i ovdje možda imamo slučaj dvojnog očinstva. Kad pričamo o tekstovima, zvuči perverzno, ali možda je 'površni' Saint Simon uistinu započeo posao, a sistematični Comte završio započeti zadatak. Vjerujem da su obojica bitno utjecali na vašu čitateljsku osobnost u tolikoj mjeri da ne možemo striktno reći da vam je samo jedan od njih otac. Ako imate nos na Saint Simona, onda vjerojatno imate Comteove oči.

I što ćete sad? Možda to nije najsretniji odgovor i vjerojatno ćete tokom radnih dana živjeti s Comteom, a preko vikenda posjećivati Saint Simona. Ali u ovim godinama, smatram da se ne morate zamarati tim starim autorima – za vas je vrijeme da se osamostalite i da pronađete kakvu tekstualnu ljubav. Provodite više vremena s diskursom u kakav biste se mogli zaljubiti, a pustite ovaj prašnjavi dvojac da vas ipak čeka doma dok vi pijano lutate svakojakim tekstovima.

Dr. Ostojić