Dr. Ostojić: karikirani Gogoljevi likovi

PITANJE

Poštovani doktore!

Oduvijek sam držao do čitateljskog zdravlja, nikad nisam čitao teška i potresna djela i držim se laganih, smiješnih, ironičnih i grotesknih djela, baš kako svi mediji preporučuju. Ali jedno je kad čitaš laganu komediju i smiješ se, a drugo kad shvatiš da živiš u komediji - tada se sve mijenja.

Lako se bilo nekada smijati karikiranim Gogoljevim likovima, živom nosu, ili smotanom Bašmačkinu, cijeloj paleti blentavih i nemogućih likova koji se vrzmaju po vremenski i prostorno dalekom Peterburgu. Međutim, onda se dogodio sporni događaj: saznao sam da je moj otac Vjeko, nezavršeni student elektrotehnike i popravljač bojlera, promijenio svoje ime dok je bio mlađi. Njegovo pravo ime nije Vjeko - njegovo pravo ime je Akakije! To sam saznao kad sam slučajno naišao na očev krsni list. Tada sam počeo drugačije gledati na Gogoljevu Kabanicu i na komično tužnog Akakija Akakijeviča Bašmačkina: što ako je moj otac stvarno Akakije? Pa Akakije je zapravo tužan lik! Tata je studirao elektrotehniku i ubrzo odustao, te je oženio moju majku Ankicu i dobio mene. Bavi se popravljanjem bojlera. Je li zadovoljan sobom? Nisam se time zamarao do sada. Što ako je on stvarno imao kabanicu? Što ako je krenuo u jednom smjeru gdje će ostvariti svoj potencijal, a onda je 'izgubio kabanicu' i ostao u ovom limbu s majkom i sa mnom? A sada kao zloduh kruži po gradu i popravlja bojlere sretnim ljudima. Eto, ne mogu izbaciti iz glave komičan lik zajapurenog Akakija Akakijeviča koji hoda sa šarafcigerom po gradu i popravlja bojlere. Kako da povratim literarni zdravi um, doktore?

Pozdrav,
Akakijevič (očito)

ODGOVOR

Poštovani Akakijeviču!

Svake godine u listopadu, kad dođu hladnija vremena i razni virusi, pojavljuju se sezonske bolesti i tegobe. Mi se literoterapeuti tako svake godine u ovo doba ostavljamo ljetne literature, morskih bolesti i kratkih majica, te se primamo Gogoljeve Kabanice. Sjetite se što je sve ispalo iz Gogoljeve kabanice - ne samo nemogući likovi nego i cijela niska ruskih realista; možete vidjeti da nije sve čisto s tom kabanicom! Gogoljeve groteske, to doktori ne ističu dovoljno u svojim studijama, su pravo rasadište mogućih bolesti. Groteske u isto vrijeme nasmijavaju i rastužuju, izazivaju grohot smijeha i knedlu u grlu, pružaju lagan prolaz kroz tekst i prijete raznim infekcijama i groteskitisom. Jedan trenutak se smijete benignoj šali, a drugi trenutak, kako se to kaže na američkom medicinskom žargonu: the joke is on you! Mi doktori imamo pune ruke posla sa žrtvama groteske, a financijskih sredstava u lokalnim bolnicama ni za lijek.

Mislim da pridajete preveliku ozbiljnost Vašem problemu, što i je simptom groteskitisa. Doduše, Vaša metafora kako ste Vi plod gubitka očeve kabanice možda zaista i jest istinita (upozoravam adolescente da se u intimne susrete s djevojkama zaista ne upuštaju bez 'kabanice'), ali ostalo je sve podložno proizvoljnoj interpretaciji. Vaš otac ima stalan posao, obitelj i sina koji čita - moram priznati da mi situacija ne liči na situaciju Akakijevog zloduha koji krade jakne po gradu. Zaista, moglo bi se reći da je Vaš otac bio golać dok nije dobio kabanicu u obliku drugog imena - toj kabanici nije pribjegao samo Vaš otac Akakije nego i mnoge Traktorke, Jugoslavi, Josipi Brozovi Tite (čak i nogometaš Josip Broz Tito Drogba!). Možda je sudbina Vašeg oca zapravo sretan kraj Kabanice? A možda i nije - baš zbog svih mogućih značenja koja ispadaju iz kabanice uvijek joj se vraćamo, bilo kao čitatelji, bilo kao terapeuti. Vi tu ne možete ništa posebno, osim popričati s ocem, ali to je već priča za doktora Freuda. 

Dr. Ostojić