Dr. Ostojić: kanonska vrijednost jelovnika

PITANJE

Poštovani doktore!

Zovem se Duško i radim kao vratar kanona. Ma znate kak, sjedim vam svaki dan u sobi s tim velikim limenim kanonom. Kad se komisija dogovori koja će djela u kanon, onda ja otvorim vratašca i onda lopatom hitim knjigu u zapadni kanon. Ne mogu reći da imam neki stav prema tom poslu – mislim, posao nije težak, malo je dosadan, a i nije da me zanimaju te lijepe knjige. Ja vam najviše volim doći doma, opustit se i pogledat neki dobar dokumentarac o prvom i drugom svjetskom ratu. 

Problem je ipak kaj mislim da sam nešto gadno fulao jučer na poslu. Prije neg što kažem, trebate znati da osoba iz komisije koja meni donosi knjige da ih bacim u kanon, to vam je taj neki Harold Bloom. Bloom mi opasno ide na živce – naime, on vam svaki dan donese knjigu i umjesto da mi je samo preda pa da je bacim u kanon, on ostane neko vrijeme i počinje sliniti kak je knjiga lijepa i prekrasna, i govori mi da je moram pročitat. I onda ja njemu moram obećati da ću pročitat knjigu jer jedino tako ode, a čim ode, hitim knjigu u kanon da je ni ne pogledam. Kakav bedak!

E, to što se jučer desilo, on je došao s tom nekom knjižicom i počeo govoriti da je to vrh postmodernističke kulture, da je tanko pa da se brzo čita, da ovo, da ono... Tolko mi je digao tlak da sam, kad je otišao, sa stola uzeo tanku knjižicu i zafitiljil je u kanon brzinom munje. Ali onda sam onda shvatio da sam, umjesto tog kanonskog djela, slučajno ubacio prospekt za pizzeriju odakle naručujem hranu! Da, cjenik pizze i tjestenine je ušao u kanon. Fakat sam usrao stvar. 

Evo, morate znati kak stoje stvari. Dok sam bio šegrt, majstor nam je govorio da nikak ne smijemo dopustiti da se tak nešto dogodi jer se budu zbrčkale sve estetičke implikacije kanona ak ubacimo krivu knjigu, a da je nećemo moći izvaditi iz kanona dok ne prođu bar dvije stilske epohe.

Vi, doktore, procijenite posljedice ove moje greške i upozorite svoje pacijente na iskrivljenja koja će im se dogoditi dok čitaju kanonsku književnost. Meni je fakat žao.

Duško

ODGOVOR

Poštovani gospodine Duško!

Nemojte se previše uznemirivati. Iako vas je vaš majstor dobro preplašio o posljedicama ovakvih grešaka, uvjeravam vas kako će uvrštavanje prospekta za pizzeriju dovesti tek do sitnijih pretumbacija u kanonu. 

Naime, kanonska vrijednost jelovnika možda će dovesti do većeg uvažavanja slične vrste književnosti: Kafkina novela Umjetnik u gladovanju vjerojatno će biti uvrštena u lektiru, posebna pozornost bit će dana vrsti kolačića koju jede Marcel. Također, u kanonu će postati naglašenija talijanska književnost, a možda će u ekstremnom slučaju doći i do zabune, te će se početi vjerovati kako postoji i četvrto pjevanje Božanstvene komedije pod nazivom 'Capricciosa'. 

Međutim, što se tiče estetskih kriterija samog kanona, držim kako će oni ostati jednaki, tj. jednako nepredvidljivi. Ne znamo tko točno propisuje kanon (kruže glasine kako o tome, osim Blooma, odlučuju i pojedinci kao što su George Bush stariji, Jeremy Irons i David Icke!) i samim time ne znamo kriterije po kojima se određena djela proglašavaju vrijednima i lijepima. Međutim, ono što čini kanon specifičnim jest upravo to da nije podređen nekim definiranim estetskim kriterijima, već da je kanon kriterij ljepote po sebi. Drugim riječima, ako kanon sugerira kako je jelovnik vrijedno i lijepo djelo, voljni čitatelj će moći prepoznati ljepotu i vrijednost i takvog teksta. 

Tako vaša zabuna nije unijela veće promjene u sam kanon: ljudi koji se dive kanonskim djelima divit će se i prospektu na isti način. Učenici koji moraju čitati lektiru s jednakim će gnušanjem odbiti čitati prospekt za pizzeriju. Oni koji, pak, dovode zapadni kanon u pitanje ionako najčešće žele stvoriti alternativni kanon – u tom slučaju će opet trebati obučene tehničke radnike koji znaju baratati tim uređajem. Kako god bilo, posla za vas će uvijek biti.

Dr. Ostojić