Dr. Ostojić: kako se riješiti Berthe Mason?

PITANJE

Bok, doktore!

Ja sam Martin, električar, i ja vam se ne bavim baš čitanjem, al zgleda da te knjige upadnu čovjeku u život kak god, ne?

U mojoj kući živimo ja, moja zaručnica Ðurđa i moji starci. Oni žive u jednom dijelu kuće, mi u drugom. E, i to je tak dosta velka kuća pa uz to di živimo imamo još i tavan na koji trpamo staru kramu. I sad, ja sam tak pričao s dečkima i došli smo na ideju da sredimo taj tavan, da maknemo tu kramu, da pofarbamo, postavimo laminat, spojimo cijevi, instalacije ovo ono, metnemo tam kauč, telku, stol za biljar, stol za stolni, i ono - sjedneš tam, pivica, zajebancijica, ovo ono.

E sad, došli smo ja i frendovi micat tu staru kramu, i onda se dogodilo to sranje. Počeli smo micat stvari i odjednom nas je napala neka luđakinja, bokte, ko da je iz džungle ispala. Stari moj, usrali smo se ko grlice! Fakat nas je iznenadila, ne? E, pobjegli smo, a došli smo par dana stari i ja kasnije vidjet jel tamo, tko je šta je, a onda je više nije bilo tamo. I dobro, mislimo si valjda je pobjegla, dođu opet dečki, opet idemo selit kramu, i opet je ona tam i napadne nas! 

Fakat mi nije jasno. Nije mogla upast sam tak na tavan, to je sve pod ključem. Dečki su se usrali i ne žele više doći selit kramu. Ja sam im reko da je to sam neka luda pica i da je valjda možemo nas petorica sredit, al oni ne žele ni čuti. Papci, ne? I sad je sranje, ne znamo šta ćemo s tim, ne znamo ni tko je, ni jel postoji uopće. Stara je napala starog da ju je on dovuko s nekog poslovnog putovanja, a Ðurđa je rekla da drito u tom romanu kaj je čitala, Jane Eyre, postoji lik te neke Berte Mason koja je drito ko ova koja je nama na tavanu. 

Sad, ja ne znam kaj da radimo. Nemremo ju sterat van, nemremo zvat policiju jer ne znamo jel postoji - ak dođe policija a nje nema tamo, ispast ćemo zadnje munjare. Ja mislim da su to neka mutna posla, da to nema veze s realnošću neg da je to moglo ispast samo iz neke knjige. Zato pitam vas da nam kažete kaj da radimo.

ODGOVOR

Poštovani gospodine Martine!

Ispravno ste primijetili kako je Vaš problem povezan s književnošću. Doduše, kao što vidimo, nekad je teško povući granicu između fikcionalnog svijeta i empirijske realnosti.

Naime, ovdje se radi o tipičnom slučaju prelijevanja fikcionalnih elemenata u realnost. Svaki put kad se pojavi neko inovativno djelo, dogodi se prelijevanje različitih elemenata književnosti u svakodnevni život. To ne uključuje samo uobičajene slučajeve gdje se čitatelj ugleda na lik (tragični primjer Patnji mladog Werthera), nego i slučajeve gdje cjelovita stvarnost, da se populistički izrazimo, imitira umjetnost: sjetimo se samo dramatičnog porasta napada morskih pasa na ljude nakon Spielbergovih Ralja. 

Takav je i slučaj s djelom Jane Eyre autorice Charlotte Bronte. Muški kritičari i autori žustro su napali Bronteino djelo zbog nemoralnosti, a njihov napad je razumljiv u kontekstu opisanog literarnog poremećaja: naime, budući da su muškarci bili vlasnici većine nekretnina (pa tako i tavana), pobojali su se s pravom kako će njihovi tavani biti ugroženi zbog pojave ovog inovativnog romana. 

Vratimo se Vašem slučaju: kako se riješiti Berthe Mason s tavana? Za to se moramo upitati kako se ona uopće našla tamo. Zašto se Bertha Mason pojavljuje na tavanima, kako same junakinje Jane Eyre, tako i na tavanu Vas i Vaše obitelji? Rješenje je u liku Jane Eyre: naime, Jane se često tokom romana ljuti na svoju okolinu, ali budući da je odgojena na način da ne prikazuje svoj bijes, ona potiskuje svoj bijes i uklanja ga 'na tavan'. Tako svaki put kada se Jane naljuti (i to ne pokaže), pojavljuje se i divljanje Berthe Mason na tavanu. 

Drugim riječima, putem čišćenja Vašeg tavana, izgleda da ste naišli na bijes ženskih osoba u Vašoj kući. Što Vaša majka potiskuje? A Ðurđa? Slaže li se Ðurđa s planom o skupom uređenju tavana za navedenu svrhu? Pitajte je i pustite je da se otvoreno izjasni o toj temi: jedino tako možete očistiti sve što se nalazi na tavanu.

Dr. Ostojić