Dr. Ostojić: kako se nositi sa srećom?

PITANJE

Dragi doktore!

Zovem se Ana i osjećam se odlično! Znate onaj osjećaj kad znate da ste super i da su svi ljudi, biljke, životinje i predmeti, SVI su tako predivni? Da cijela planeta pleše u ritmu muzike za ples? Tako je meni sada! Zapravo, ne bih se ja vama ni javila jer se osjećam dobro, a čak i ako imam nekakav problem, mislim da će s tim sve biti u redu! Zapravo, bilo bi odlično kad bih imala neku bolest jer, kako bi rekao Balašević, "bez crne bela ne bi vredela". Nesreća će mi samo pomoći da što više cijenim svoju sreću!

Eto, javljam vam se jer su moji roditelji zabrinuti za mene. Oni kažu da imam permanentan osjećaj blaženstva i da mi tolika sreća neće donijeti ništa dobro u životu. Ah, roditelji! Stoga sam vam se javila, više da bih usrećila njih, nego sebe. Doduše, moram priznati da mi sreća donosi neke sitne probleme. Budući da sam toliko sretna, pomalo gubim iz vida neke sitne, svakodnevne, trivijalne sitnice! Tako me u posljednjih pola godine tri puta udario neki automobil, a upravo sada imam slomljenu ključnu kost. To me malo smeta, ali ne narušava mi moju stalnu sreću! Također imam problema jer sam prestala davati ispite na fakultetu, a i pojedini prijatelji me izbjegavaju jer ne mogu podnijeti da sam ovoliko sretna. A što im ja mogu! Blentavi moji frendići!

Istina je i da nisam oduvijek bila ovako dobre volje. Sjećam se da sam mrzila svog brata i da sam mu bušila lopte, čisto iz pakosti. Sjećam se i da sam patila zbog nekih kretena. Živcirala su me sva živa bića, a pogotovo ljudi. Neka prekretnica se dogodila kad sam počela čitati putopis Davora Rostuhara Džungla. Sjećam se da sam bila jako sretna kad sam dovršila Džunglu i ne sjećam se da sam ikad prestala biti sretna nakon toga! Ne mogu reći što me toliko oduševilo u toj knjizi. Čini mi se da je stvar u tome što me toliko uzbudila ta Rostuhareva pustolovina, prikazala mi jedan novi i opasni svijet, a opet me razveselila činjenica da je glavni pisac preživio i napisao putopis. Sretan kraj za Rostuhara je bio i sretan kraj za mene – i živjela sam sretno do kraja života! Hura!

Eto, doktore, ne znam što da vas pitam! Samo vam se hvalim kako sam sretna i nemam većih problema. A vi vidite što ćete s tim! Pusa, bok!

Ana

ODGOVOR

Poštovana Ana!

Sva sreća da ste mi se javili! Vaš problem nije nimalo bezazlen. Dapače, radi se o veoma štetnom, akutnom osjećaju sreće koji je uzrokovala maligna književna činjenica. Budući da ste već došli do toga da citirate Balaševićeve stihove, radi se o vrlo zabrinjavajućem, kasnom stadiju bolesti.

Sreća može biti pozitivna pojava jedino ukoliko se radi o cilju kojeg pojedinac pokušava dosegnuti. Međutim, jednom kad pojedinac dosegne sreću, počinju problemi. Tad dolazi do niza fizičkih i psihičkih malformacija: nemar za svakodnevne obveze, gubitak ukusa za glazbu i film, pad radne sposobnosti, pad socijalne inteligencije, besciljnost, bore, pretilost, gubitak kreativnosti, neodgovorno seksualno ponašanje, sklonost sitnom kriminalu i, u najgorem slučaju, smrt. Sreća je teško stanje s kojim se malo koji pojedinac može nositi. Srećom, tek jedna od dvadeset osoba uspije dosegnuti sreću.

Međutim, u situaciji gdje pacijent čita lijepe putopise, ta malena šansa dostizanja sreće se dramatično povećava. Dok zdravi ljudi, nesvjesni putopisa, vide džunglu kao okrutno i opasno mjesto gdje najjače životinje beskrupulozno uništavaju male životinje, vama se zbog štetnog putopisa džungla čini kao uzbudljivo mjesto kojim se simpatični autor lijepo prošetao.

Terapija liječenja sreće se sastoji od vraćanja pacijenta u zdravo stanje za što je potrebno unesrećiti pacijenta. Lakše rečeno nego učinjeno! Budući da je kod vas osjećaj sreće toliko ukorijenjen, potrebna je jaka, ultramelankolična metoda liječenja. Prvo je nužno da pročitate cjelokupnu Coelhovu bibliografiju ne bi li vam osjećaj apsolutne sreće i blaženstva postao odbojan. Tad ćete biti spremni na prihvaćanje osjećaja nesreće. Potom trebate pažljivo iščitati ruski anti-putopis, dramu Tri sestre Antona Čehova. Ne samo što se cijela drama sastoji od pričanja o putovanju na koje glavne junakinje nikako da odu, nego i drama završava nesretnim krajem. Ukoliko vas to sve skupa ne uspije oneraspoložiti, onda stvarno nemate sreće.

Dr. Ostojić
foto: Bill Liao (flickr)