Podsjećamo čitatelje na humanitarno-nagradnu igru Najboljka 2014. Povjerite se doktoru Ostojiću, opišite svoju bolest i osvojite prestižne nagrade kao što su knjige, bolovanje, set skalpela i terapija. Svoje boljke šaljite na adresu dr.dr.ostojic@gmail.com. Rok za prijavu je 5. veljače. ***
PITANJE
Doktore,
Ja sam Pavle, s trenutnim i višegodišnjim smještajem u Remetincu. Znam da vam je čudno dobiti pismo iz zatvora i znam da će vam ova priča zvučati nevjerojatno jer – zašto bi opasni i polupismeni kriminalci marili za nekakvu književnost? Međutim, vi morate znati da mi nemamo drugog izbora. Društvo nas je odbacilo, prijatelji su nas odbacili, obitelj nas je odbacila... Uz nas ostaju jedino ljuti čuvari, loša droga i dobra književnost.
Dok sam čitao Shakespeareove tragedije i komedije, imao sam osjećaj da je on kraj mene, da mari i da jedini razumije moju veliku bol. Nitko me nije vidio da plačem i preživio, osim Shakespearea (koji je, doduše, mrtav, ali nemam ga na duši).
Međutim, ako mislite da je književnost uspjela poboljšati i ujediniti zatvorenike, varate se. Cijeli Remetinec je podijeljen po književnim klanovima, a ako osoba čita krivu knjigu na krivom mjestu ili ako prca nekim citatima, isti tren će dobiti nož pod rebra.
Članovi pančevskog klana čitaju, dakako, srpsku postmodernu i vole dekonstruirati članove ostalih klanova, daveći ih uvezom iz knjige. Članovi narko klana čitaju kratke priče. Kad je Alice Munro dobila Nobela, u zatvoru je zbog njih nastao najveći pokolj u zadnjih 20 godina. Kosovski klan čita pustolovne romane. Ja sam pripadao šekspirijanskom klanu, najboljem i najjačem. Pripadao sam mu dok nisam zavolio Antu Tomića.
Tomićeve knjige koriste razne hrvatske stereotipe da bi se našalile i propitale ih. Meni je to baš zabavno. Naravno, kad su moji prijatelji saznali s kim se družim, shvatili su to kao najveću izdaju. Moji neprijatelji i dojučerašnji prijatelji me sada aktivno pokušavaju ubiti. Pitanje je vremena kada ću i ja zaigrati Richarda III pred đavlom.
Pokušao sam dobiti zaštitu pančevskog klana, rekao sam da se Tomić može shvatiti kao postmoderni pisac koji simpatizira Srbe, ali su mi se nasmijali u lice i prebili me Pekićevim Zlatnim runom.
Čak i moj cimer iz ćelije Žara, s kojim živim preko deset godine i koji mi je poput brata, rekao je da bi me "ubio ko zeca" da se nismo pobratimili.
"Nakon Vegeta Bluesa, taj čovjek i svi njegovi čitatelji za mene su mrtvi", rekao je Žara i pljunuo, "To se ne radi. Nemreš plasirat reklamu pod književnost i ostat živ. Nemreš."
Ako se javno odreknem Tomića, spasit ću se, ali ne mogu protiv sebe. Kako da sperem ljagu tomićevštine? Kako da spasim obraz i vlastiti život?
ODGOVOR
Poštovani Pavle,
Dok u medijima slušamo o hvale vrijednoj inicijativi Udruge Skribonauti koja promovira književnost u zatvorima, svakako valja istaknuti i ovaj drugačiji primjer koji ukazuje na potencijalnu prijetnju koju književnost unosi u zatvorski sustav.
Uistinu ste se našli u nezahvalnoj i pogibeljnoj situaciji, uvelike i zahvaljujući neprofesionalnoj zatvorskoj knjižnici koja nije smjela dopustiti da se na istoj polici nađu djela engleskog barda i suvremenog dalmatinskog trubadura. Još kad pomislim na bijedne uvjete u kojima funkcioniraju zatvorska bolnica i apoteka, shvaćam da vaš život ovisi još jedino o vašoj snalažljivosti i mojoj terapiji.
Kakva je okrutna igra sudbine mogla spojiti ljubav prema Shakespeareu i Tomiću? Oba autora dijele ambiciju za stvaranjem popularne i lako probavljive umjetnosti. U tu svrhu obojica se služe humorom i vještom igrom sa stereotipima, što čini njihova djela zabavnima na prvu loptu, a opet inteligentnima i refleksivnima ako se čitatelj odvaži na naknadno razmišljanje. Neki će s indignacijom odbaciti ovu usporedbu i zagrmiti da je Shakespeare daleko kvalitetniji od Tomića, što je i istina, ali oni trebaju razumjeti vašu situaciju: u skromnim životno-čitateljskim uvjetima, nakon što ste sto puta pročitali Shakespearove drame, naravno da ćete posegnuti za donekle sličnom knjigom.
Međutim, u ovoj teškoj poziciji Tomić vam može ponuditi tek eskapizam, ali ne i bijeg od konkretne opasnosti. Da bi se spasili, trebate se otputiti na drugi pol Shakespeareovog opusa, na tragediju: počnite čitati antičke grčke i klasicističke europske tragedije. Time ćete steći poštovanje ostalih zatvorskih kolega koji vas više neće smatrati tomićevskom barabom, nego čitateljem djela na kojima se temelji kasnija, njima draga europska književnost. Ako vas i neće primiti u svoj klan, ipak će vas poštediti tragičnog ishoda.
dr. med. dr. med. Ostojić
