Dr. Ostojić: Italo Calvino

PITANJE

Dragi doktore!

Znate ono kad nešto kažete, a da prije toga ne razmislite? I onda kad se to dogodi, obično upadnete u gabulu? Mislim da se to dogodilo meni. Naime, prije nekoliko sam dana prišao djevojci koja mi se sviđa i u razgovoru sam možda spomenuo da sam diplomirao komparativnu književnost te da sam sad na doktorskom studiju istog. Ne znam kako sam to rekao! Pričao sam joj o nekoj knjizi, ne znam više kojoj, i znate - jedna stvar je vodila drugoj. Upalilo je, naći ćemo se na kavi.

He, doktore, upalilo je jedanput, ali što sad? Stvar s tim laganjem je što se često zna dogoditi to da osoba kojoj lažeš primijeti da lažeš, a onda to bude neugodno. Problem je konkretno u tome što ćemo se naći zato da bi pričali o toj jednoj knjizi, Ako neke zimske noći jedan putnik ili tako nešto. To je ona mene pitala: što ja mislim o ako neke zimske noći jedan putnik. Pa sam je ja pitao 'ako što'. Ako što neke zimske noći jedan putnik? Onda je ona rekla da se radi o knjizi, a ja sam joj slagao da sam baš radio referat o toj zanimljivoj knjizi koja pokazuje zanimljive stvari o zanimljivim književnim fenomenima koji su i inače zanimljivi. Povjerovala je, zamislite. I sad se hoće naći da pričamo o knjizi, njoj je knjiga super.

Doktore, ja nemam pojma što ću joj reći! Na kraju sam uzeo tu knjigu i krenuo je čitati, ali ne mogu, taj tip već na prvoj stranici opisuje kako da se izvališ na krevet prije čitanja, uglavnom tri put sam pokušavao čitati i tri puta zaspao.

Ajde vi meni, molim vas, u par kratkih crta prepričajte o čemu se tu radi. Što taj putnik radi? I što ako to radi? Te zimske noći? Znam da nije baš etično, možda nema veze s medicinom i liječenjem, ali ne znam, moja duša će patiti ako mi ne uspije s ovom curom, kužite me, doktore. Pomozite,

Luka

ODGOVOR

Dragi Luka!

Koliko god laganje bilo neetično i opasno, moram priznati da je vaše laganje o diplomi komparativne književnosti vrlo pametna ideja. Uz pomoć nekoliko izraza i formulacija moći ćete dugo držati vašu draganu u uvjerenju da se time bavite, a možete se poslužiti i iskustvom iz škole kad ste lagali da ste pročitali lektiru.

Što se tiče konkretne knjige, bit će je malo teško prepričati. Tu se nalaze likovi pisaca, Čitateljica kojoj se oni upucavaju, potom se pripovjedač obraća direktno Čitatelju i to ne vodi nikuda. Znam da ne vodi nikuda jer su mi to rekli kolege koji su knjigu zaista pročitali do kraja. Čudna je to knjiga što nije neobično budući da ju je napisao Talijan. Talijani koji se bave književnošću i inače su malo čuknuti: na primjer, dr. Tintorelli koji je na doktorskim simpozijima uvijek predmet sprdnje. Ima jak talijanski naglasak i brkove pa izgleda poput Super Marija. Mi kolege se volimo našaliti da Tintorelli ne bi mogao prepričati ni Anu Karenjinu, a da ne spomene mozzarelu.

No, dobro. Evo kako ćemo: ako želite impresionirati odabranicu, nemojte se koncentrirati na radnju knjige (ona u konkretnom djelu doista nije najbitnija) nego se držite nekoliko fraza koje će vam se pokazati korisnima. Na primjer:

1. Roman govori o krizi cjelokupne institucije književnosti.
2. Umjesto završetka, roman nudi tek permutacije.
3. Roman pripada postmodernoj književnosti koja je sklona baviti se rascjepom osobe koja je situirana u svijetu u rascjepu.
4. Bit romana je u paradoksu.

Eto vam nekoliko krilatica koje će zaokupiti djevojku na neko duže vrijeme. Preporučam teoretske knjige Milivoja Solara u kojima se temeljitije obrađuje navedeni pisac i gdje se nudi veći izbor ovakvih rečenica. Nadam se da će vam pomoći. Mada, moram vas upozoriti, da mene djevojka koja voli navedenu knjigu pozove van, razmislio bih dvaput. Za razliku od vas koji niste razmislili nijedanput. Sretno!

Dr. Ostojić